Dr. Daniele Ganser – Ovo su svi američki krvavi pohodi od 1948. godine do danas u ime lažnog terorizma i demokracije


Dr. Daniele Ganser u svega nekoliko minuta u potpunosti je razgolitio kompletnu američku imperijalističku politiku od 1948 do danas. Gdje su u svojim krvavim pohodima pod krinkom lažnog terorizma i demokracije, bombardirali desetke zemalja i kroz državne udare rušili demokratski izabrane državnike i vlade.

„1948. CIA namješta izbore u Italiji. To se ne smije, ali ipak su to učinili – imperijalna politika! 1950. Sjedinjene Države bombardiraju Sjevernu Koreju. 1953.  SAD ruše vladu Iranu.

To se ne smije. 1954. ruše vladu u Gvatemali – Arbenz. Onda se to nastavlja – 1961. pokušavaju srušiti vladu na Kubi (invazija u Zaljevu svinja) – no ne uspijevaju.

1964. počinju bombardirati Vijetnam i govore „Vijetnamci su započeli“ – tzv incident u Tonkinškom zaljevu za koji danas možemo precizno dokazati:  Ne, nije postojao . Amerikanci su lagali.

To dovodi do 11 godina rata i 3 milijuna mrtvih. Dakle, ne govorimo o detaljima. Od 1965. do 1975. je trajao Vijetnamski rat. 1973. godine, 11. rujna, srušili su Allendeovu vladu u Čileu i postavili Pinocheta, diktatora.

Pinochet vodi opoziciju u avionu, leti preko Pacifika i tamo ih izbacuje. To je teror. To spriječava kod obitelji, majki, braći i sestrama da se mogu oprostiti ispred groba, jer se uvijek nadaju da će im se djeca vratiti.

Dakle, radi se o 1973. To se nastavlja 1979. CIA potpomaže mudžahedine u Afganistanu. Tokom 1980-ih, radikalni muslimani u Afganistanu se naoružavaju od strane Saudijske Arabije i SAD-a. Zašto? Zato što su htjeli dovesti Sovjetski Savez do poraza u Afganistanu opskrbljujući mudžahedine i Osamu bin Ladena (Al-Qaidu) tzv, stinger oružjem, a stinger oružjem Afganistanci su mogli skidati Ruse u njihovim helikopterima i Rusi su na kraju izgubili rat u Afganistanu.

Prije toga, još 1979. godine, pomažu Saddamu Husseinu da dođe na vlast u Iraku. Čotpomažu Saddama Husseina 1980. godine, kada je napao Homeinija. Potom imate rat između Irana i Iraka. Irak naravno započinje, Saddam napada… I opet sjroz u tišini oni potpomažu Saddama Hussdeina.

U to vrijeme on je bio „prijatelj“ zapada. Zašto? Zato što su željeli oslabiti Iran. Dakle, od 1980. do 1988. je trajao ovaj rat. A u aferi Iran-Contra iz 1986. otkriva se da je imperija istovremeno naoružavala Iran. Zar to nije ludo?

Obje strane naoružati, jer se onda još bolje međusobno ubijaju. George Friedman (američki geostrateg) je rekao: „Trebalo bi Nijemce i Ruse nahuškati jedne protiv drugih. Jer ako se međusobno ubijaju i pomiješaju njemačka i ruska krv, to je prednost za imperiju SAD-a“. Te stvari su doista rečene. Moraju se uzeti u obzir.

I zato je vrlo važno da Njemačka njeguje prijateljstvo s Rusijom. To je zaista važno. 1986. bombardiraju Libiju. Ronald Reagan bombardira Libiju 1986 godine. Smije li se to? Kako bi ispalo da je Libija 1986. godine bombardirala  SAD?

To bi ih veoma iritiralo. 1990. Saddam Hussein napada Kuvajt – u kolovozu 1990. April laspie, američka ambasadorica, prethodno mu je rekla: Amerikanci ne bi imali ništa protiv, ako on svoje međunarodne probleme riješi onako, kako on smatra ispravnim.

Ali kada je napao, odmah je rečeno – “to ne može tako”. Vijeće sigurnosti UN-a uvodi embargo. Zatim nastaje rat, operacija “Desert Storm” – Amerikanci bombardiraju Irak I Kuvajt, 1991. Stavljaju onda Irak pod embargo.

1996. Godine, Madeline Albright, tadašnja ministrica vanjskih poslova gostovala na jednoj američkoj televiziji I novinarka ju upita: U ovom embargo protiv Iraka umrlo je već 500.000 djece. Je li to vrijedno cijene?” A ona kaže “Da, mislim da je to vrijedno cijene”.

To je imperijalna politika! Ok? A tek smo na sredini 90-ih godina. Zeleni kažu: “Nikada rat”! itd. A onda se 1999. Joschka Fischer I Schroder pridružuju američkoj imperiji I bombardiraju Srbiju. Potpuno ilegalno – ilegalni agresorski rat.

I potom se koristi trauma Nijemaca, da naša vlada tvrdi kako u Srbiji postoje koncentracijski logori, što nije bilo istinito. Ali što je, naravno, izazvalo taj šok-efekat u njemačkoj populaciji. A, onda ste odjednom ponovno u ratu bez mandata UN-a, pod koalicijom crveno-zelenih.

To dosta ljudi do danas nije svarilo, možda nisam ni ja, ali to je tako. Onda dolazi 2001. 11. Rujna 2001. Uslijedili su teroristički napadi koji do danas nisu razjašnjeni. I tokom ovih terorističkih napada američka imperija postaje takva da kaže – novi okvirni narativ je: “rat protiv terorizma” nam dozvoljava da vodimo sve ratove koje želimo.

Ok? U ovom stanju smo sada. Stalno smo u takozvanom ratu protiv terorizma, ali svim ljudima koji su mladi mogu reći: Odbacite rat protiv terorizma! Prepun je laži i nasilja!  I to možemo znanstveno dokazati.

To nije nikakva teorija, već znamo – 2003. Počinje napad na Irak… 80% američkih vojnika koji su krenuli u rat u Iraku, reklo je u jednoj anketi da vjeruju kako su u Iraku, jer moraju kazniti Saddama Husseina za njegovu ulogu u 11. rujnu.

Ali Saddam Hussein uopće nije imao nikakve veze s 11. Rujnom. To znači da ratna propaganda funkcionira upravo onako kako je Goebbels rekao – nije bitno da li je to istina, već je bitno da se uvijek iznova ponavlja sa svih kanala.

To se zapravo radi. I onda ako se to dovoljno dugo ponavlja, on da će ljudi povjerovati. I to je zapravo trik ratne propaganda – zato mediji imaju vrlo presudnu ulogu. Mirovni pokret zapravo mora uvijek iznova ponavljati osnovno načelo – da smo čvrsto uvjereni, a za to imamo mnogo empirijskih dokaza, da se najveći problem u 21. Stoljeću ne mogu riješiti nasiljem.

To je konsenzus mirovnog pokreta. Ne želimo ratnu propaganda, ne želimo torturu, ne želimo nadzornu državu, ne želimo milijarde za industriju oružja. I zapravo ne želimo svo to ludilo. Ne treba nam to. Prestanite, ne želimo ga.

Nakon terorističkih napada 11’ rujna. Nisam se toliko bavio tom temom ali onda sam ušao u samu problematiku rušenja Svjetskog trgovinskog centra I toj famoznoj trećoj zgradi koja se nikada ne spominje I o kojoj se uopće ne priča.

I ovdje jednostavno kažem: teroristički napadi 11. Rujna nisu razjašnjeni. Uprkos tome , Bundeswehr je otputovao za Afganistan, na temelju nerazjašnjenog terorističkog napada. Ok? To je potpuno ludo. Amerikanci nisu čekali cijeli mjesec nakon terorističkih napada 11. Rujna 2001. Već 7. Listopada 2001. Upali su u Afganistan.

2003. – rat u Iraku, već sam o tome govorio, više od milijun mrtvih tada, u Iraku. Onda se nastavlja – imamo 2011. Bombardiranje Libije. Sarkozy, Obama I Britanci zajedno napadaju Libiju. Nisu imali parvo. Vidite, zemlje NATO-a su uvijek iznova agresivne.

Usprkos tome, NATO se predstavlja kao mirovni savez ili čisto obrambeni savez. Ona to nije. NATO je agresivni napadački savez i priojetnja svjetskom miru – to je činjenica. 2011. Počinje rat u Siriji, o kojem se potpuno pogrešno izvještava.

Uvijek se govorilo: “To je građanski rat – Assad ubija svoj narod.” To nije tako. CIA je uložila milijardu dolara u tzv. Operaciji Timber Sycamore, kako bi naoružala sve protivnike Assada, kako bi ga svrgnuli. Onda su surađivali s Saudijcima, Katranima, Turcima, Englezima I Francuzima…

Ta promjena režima nije uspjela. To je dakle drugačije od Allendea 1973. Ili Mossadegha 1953. – tada su vlade svrgnute. Assad od 2011. Nije mogao biti svrgnut, jer su Iranci I Rusi takoreći stali iza Assada i nisu htjeli da on bude svrgnut.

2014. Počinje rat u Ukrajini. I tu Amerikanci kažu: “Da, to je Putinova krivica.Ustao je jedno jutro I rekao: Sad ću sebi zgrabiti Krim!” Ali, da, tako piše u novinama. Ali nije bilo tako. Nije bilo tako. Bila je to prikrivena operacija koja je ciljala na to da se Ukrajini da druga vlada, kako bi nova vlada uvukla Ukrajinu u NATO.

Ukrajina rat
 



Dogodio se državni udar. I Rusi su reagirali na taj puč I osigurali sebi svoju bazu na Crnomorskoj floti, tako što su sproveli glasanje. Onda je došlo do secesije Krima. Naravno da možemo ovako nastaviti još dugo. Ali vidite, američki imperijalizam, I ovdje uzimam samo nekoliko činjenica, Nisam uopće sve spomenuo, o Agentu Orange nisam još niti govorio.  

Postoje još mnoge druge, Hiroshimu i Nagasaki nisma spomenuo. Ali ovdje ne govorimo o malom problemu, već imamo velike probleme nasilja sa američkim imperijalizmom. Obama, koji je potpuno neopravdano dobio Nobelovu nagradu za mir.  

Obama je do 2016 godine bombardirao ukupno 7 zemalja. Zamislite! Ali takav pregled nećete naći u Suddeutsche Zeitung. Nećete naći, također ni u BILD-u, ni u Spiegel – TV…

Morate sami sebi razraditi taj pregled. 2016. Godine bombardirani su: Afganistan, Pakistan, Jemen, Irak, Somalija, Sirija I Libija. Kaže se “Pa, sve su to muslimanske zemlje… Nebitno… Teroristi.”

Tako funkcionira indoktrinacija. I tu mirovni pokret mora reći – ne, mi smo ljudska obitelj. Nitko nije isključen. Rođenjem pripadate ljudskoj obitelji I život je svetinja”.



Zapratite nas i na našem Telegram kanalu
:  https://t.me/epohaportal


Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp