Put ka sebi ima mnoge staze. Putujemo umom, srcem i dušom i skupljamo spoznaje. Ovo nije samo duhovni put, iako jest primaran. Ovo je put kroz naše emocije, našu prošlost i vlastiti karakter. Postoje određeni “evolucijski skokovi” i dešavaju se pri intenzivnijim spoznajama koje često zovemo prosvjetljenjima ili buđenjem. Naglo se proširi svijest… Ipak, ma koliko mislili da smo dosegnuli vrh, još uvijek tapkamo tamo negdje pri podnožju planine. Možemo to i godinama činiti, misleći da više nemamo što za spoznati… Možda sa svakim korakom prema “gore”, naraste i planina. Jednostavno postaje još viša svakim našim korakom. Povećavaju se mogućnosti našeg rasta…

 

Zanimljivo je kako pri nekoj spoznaji želimo to podijeliti svima oko sebe. Godinama sam to radila i još uvijek to radim. Pilim ljude oko sebe u silnoj želji da tu spoznaju imaju i oni. Ali, ne ide to tako. Svoju spoznaju ne možeš nekome dati. Jedino je drugi mogu prepoznati, ako su je već dobili, možda kroz druge ili iste procese, iskustva i proživljavanja… Zapravo mi ne znamo što je dobro ili potrebno nekom drugom, kojim to redoslijedom ide i zaista nema smisla išta nametati ikome.

 

Danas se držim jednostavnog mota: svi smo mi na pravom mjestu i u pravo vrijeme, u baš onim okolnostima, ma kakve one bile, koje su nam potrebne u ovom trenutku. Ma koliko to okrutno zvučalo. Čak da smo u zatvoru, to ima trenutnu potrebnu svrhu za naš rast. Svako ljudsko biće ima dogovor s Njim. Ugovor-dogovor. Taj ugovor-dogovor piše to ljudsko biće i Stvoritelj. I nitko drugi. U tom dogovoru nema uplitanja drugih ljudskih bića.

 

Druga ljudska bića mogu biti određeni poticaj ili potvrda da smo na dobrom putu. Možemo se vezati za razne učitelje ili “one koji znaju”, ali samo ako osjećamo da se držimo svojeg dogovora s Njim. Mnogi će vam govoriti što bi vi trebali učiniti i kako se postavljati u svojoj trenutnoj životnoj situaciji. I to mogu biti razumni i dobronamjerni savjeti. Mnogi će vas prosuđivati i procjenjivati, neki zato što vide svoj put kao jedini ispravan, a neki zato što vam žele najbolje, baš od srca. Ima i onih koji nisu dobronamjerni, ali oni nisu akteri ove priče.

 

Ipak, svatko od nas je jedinstven i kao takav ima jedinstven dogovor-ugovor s Njim. Možda ćemo proći i pola svoga života, a nećemo biti svjesni što piše u tom ugovoru-dogovoru. Ipak, i to je naš posao. Samo naš. Osobni. Otkriti taj ugovor-dogovor… Savjeti se ne dijele ljudima kao “flyer-i” za otvaranje nove trgovine ili zato što imamo potrebu “spasiti” nekoga. Bit će sjajno da spasimo sami sebe. Savjet se daje kad nas netko traži savjet. Odgovor se daje kada se postavi pitanje.

Sve ostalo može izgledati kao napad i kontra efekt je zagarantiran.

 

Nježniji način obznanjivanja neke svoje spoznaje je vrlo jednostavan: opisati svoje iskustvo i dobivenu spoznaju bez primjene na drugu osobu. Jer možda i nije primjenjiva. Ako jest, ta druga osoba će to prepoznati sama. Najveća greška koju sam često radila, bila je ta što sam mislila da sam korak ispred drugih. Možda i jesam za tamo nekog, tko nije u mojoj blizini i nije sa mnom u kontaktu. Ali ako sam u istom prostoru i u istoj točki na vremenskoj crti, onda nisam baš puno korak dalje. Ili više.

 

Sigurno smo postavljeni u istu točku s razlogom. Spojila nas je slična životna situacija, neka pozitivna ili negativna karakteristika ili neka “začkoljica” koju bi morali zajednički odraditi ili razriješiti. Odnos učitelj-učenik je najčešće dvosmjerna cesta i uloge se mogu izmjenjivati na dnevnoj bazi. Učitelj uvijek može naučiti nešto od učenika. I Aristotel od magarca. Ako ih sve skupa ne obuzme negativni ego. A i to može biti lekcija. Nježnost komuniciranja je sposobnost koja se uči, ako je nismo prirodno dobili. Nježnost. Blagost.

 

Možemo svoju istinu govoriti ljudima na mnoge načine. Odabir najboljeg načina izgovaranja svoje istine ovisi koliko “vidimo” ljude oko sebe. Reći ćemo istinu koju osoba nasuprot nas može razumjeti. Istina koja nije napad, nametanje, osuda ili prosudba. U svakom slučaju, po svemu ovome, bolje je više slušati i osluškivati nego pričati.

(Hvala Bogu na pisanoj riječi. Tko je želi čitati, čitat će je, a tko ne želi, neće.)

 

Bitno je ne petljati se u ugovor-dogovor drugog ljudskog bića s Njim. To znaju samo njih dvojica. I znaju što je najbolje za tu ljudsku dušu. Mi tako malo znamo o samima sebi. A o drugom ljudskom biću skoro ništa.