Kolaž je početak reciklaže, koja se javlja kao spasonosna ideja u nedostatku izvorne sirovine ili kao odgovor na bespotrebno preobilje ambalaže i viška kratkotrajnih proizvoda, kada smeće počinje prijetiti Zemlji općim zagađenjem. Zanimljivo da su kolaž prihvatili dadaisti od kubista i futurista, kao tehniku ready madea, kao oblikovanje gotovim proizvodima i njihovom transformacijom u umjetnički rad.

Naime, upravo je Prvi svjetski rat (1914.-1918.) među umjetnicima koji su po vokaciji  pacifisti, pokrenuo odbijanje svega dojučerašnjeg (građanskog) koje je rat ‘prihvaćalo’ kao prirodnu pojavu. Dadaisti su kolaž i asamblaž (kolaž u tri dimenzije) koristili kao svojevrsni protest prema slikarskim standardima ljepote. Njemu su skloni i nadrealisti, Bauhaus i svi lijevi pokreti koji se ne mire s nepravednom podjelom društva i imperijalističkom podjelom, zemalja i resursa. Kolaž je bio i sredstvo ‘pobune’ poslije Drugog svjetskog rata u doba pop-arta koji je s jedne strane ironizirao nadolazeće potrošačko društvo, a s druge nastavio je stvarati ‘antiumjetnost’ kao kaznu za društvo koje je nesposobno stvoriti bolji i pravedniji svijet.

Kolaži Maruše Štibelj nastale su na klici izvrsnih kolaža dadaiste Raoula Hausmanna. Tu svakako treba spomenuti studenticu Bauhausa Ivanu Tomljenović s njezinim čuvenim kolažom protiv diktature u Jugoslaviji koju je započeo kralj Aleksandar. Zatim Doru Maar (Marković) s izvrsnim fotokolažima za izložbe nadrealista. Evidentno je da su kolaži nadrealističkog učinka. Spoj svega i svačega u kompoziciju koja je sve drugo samo ne preslika stvarnosti. U toj klici iz koje je izrasla i izvrsnost kolaža  Maruše Štibelj, su i kolaži Vere Fischer, bez obzira je li osobno poznavala ili nije uratkenaše pop-artistice. Treba reći da je 1968. kada se cijeli mladi svijet ujedinio u protestima protiv rata u Vijetnamu (u ratovima uvijek ginu mladi, a o ratnim invalidima, fizičkim i psihičkim, da se ne govori) Vera upravo krenula u kolažiranje svjetskog apsurda. S jedne strane bogatstvo, raskoš, obilje, moda, dizajn, s druge majmunska posla, vojska kao potencijalna masovna grobnica. Usput rečeno Vera je kolažu  ostala vjerna do kraja života, i onda kada su ga svi napustili.

Pojava kolaža Maruše Štibelj postalo je veliko osvježenje na likovnoj sceni, te je s pravom nagrađeno. Njena izdvojenost  je to veća što se danas pojam kolaža izgubio u svaštarenju, u komercijalizaciji, u nečemu što više sliči puzzlima. Kolaži Maruše Štibelj su slika našeg svakodnevnog apsurda, svijeta koji previše vidi i previše zna, a pritom ostaje nemoćan (barem se tako čini) promijeniti stvari na bolje. Apsurd je temeljna slika koju gradi ova mlada umjetnica s visokom dozom profinjenosti i harmoničnim odabirom ritma u odnosima veliko i malo kao i u odnosima punina i praznina. Tako se njezini kolaži vide ponajprije kao skladne slike, kao kompozicije koje posjeduju sad već skoro prepoznatljivi Marušin rukopis, a tek pomnim promatranjem one odašilju sasvim određenu kritiku stanju svijeta, koji boluje od vječnih ‘autoimunih’ bolesti, kojima bi moglo biti lijeka.

Najnovija zbivanja koja potresaju svijet od 2020. intenzivno, kada se sustavno medijski manipulira informacijama, zastrašuje ljude bolešću i smrću, terorizira (disciplinira) na potpuno neočekivane načine, kada se svijet usprkos trajnim ratovima u Siriji, emigracijama itd., i drugdje, i ova najnovija (opet!) s golemom prijetnjom za ponovni svjetski rat između dviju velesila, sve je to pokrenulo umjetnicu na kreativan rad. I napokon što učiniti nego slati bijelu golubicu razuma, pismonošu s porukom mira. Zaustavite ratove protiv čovječnosti, zaustavite te bogate i sebične, samodopadljive ovnove na brvnu koje nije briga, koliko će ljudi izginuti, štoviše, to im je pritajeni cilj!Restartati svijet, ali na sebično prilagodljiv način. Maruša reagira umjetnički na društveno-političke aktualnosti, te svoje kolaže u punoj harmoniji i ljepoti nudi kao sliku nadnaravnosti u kojoj živimo. Jer svi ti posljednji globalni potezi ne sliče više na svijet  koji se činio još nedavno ‘normalnim’. Nova tehnologija ne samo da je svijet pretvorila u globalno selo, kako se predviđalo i govorilo 1960-ih pojavom računala, nego je pokrenulo globalnu komunikaciju i stvara u ljudima globalnu svijest.Na njoj leži budućnost. Pomak ka boljem. Istodobno, otvorio se prostor potpune kontrole, medij prilagodljiv i totalitarizmu. Nadrealizam kolaža mlade umjetnice simbol je aktualne zbrke, metafora realiteta i likovni način svjedočenja o svijetu 2020-ih.

Ova mlada slovenska umjetnica (Kranj, 1986.) primila je Nagradu na Salonu lijepih umjetnosti u Parizu (2018.) i u Samoboru na Trijenalu autoportreta, te tim povodom upravo izlaže u Galeriji Prica u Samoboru (2022.).



Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal