Jesmo li svjesni koliko se svakodnevno oslanjamo na tehnologiju? Vjerojatno nismo, jer ona se polako uvukla u naše živote pomalo, korak po korak. Prolazili su dani, tjedni, mjeseci i godine u kojima smo živjeli bez oslanjanja na tehnologiju, a danas se više ne možemo niti sjetiti kako nam je bilo bez te tehnologije, jer smo navikli za sve pitati Google, voziti se od točke A do točke B uz pomoć navigacije, imati aplikaciju za sve moguće životne situacije u našem mobitelu. Živimo  u pametnim kućama, komuniciramo s namještajem, imamo male robote usisavače koji usisavaju umjesto nas. Budućnost će ići i korak dalje i potpuno povezati ljude s tehnologijom.

Istina je da se ljudi danas puno više oslanjaju na tehnologiju nego na vlastite instinkte i osjećaje. Nismo toga niti svjesni, ali više vjerujemo tehnologiji nego ljudima, kako često u svojim predavanjima ističe Yuval Noah Harari, a često za primjer toj svojoj teoriji uzima GPS navigaciju koju danas gotovo svi koriste i bez koje više ne mogu. Algoritmi su ti koji će u našoj bliskoj budućnosti odlučivati o nekim stvarima umjesto nas, jer će nas bolje poznavati od nas samih. Oni će odlučivat što ćemo kupiti, kamo ćemo putovati, što ćemo studirati, s kim ćemo sklopiti brak. Možda nam to zvuči nevjerojatno, ali algoritmi nas poznaju bolje nego što mi poznajemo sebe, uvjeren je Harari.

Yuval Noah Harari često govori o novom pogledu na svijet kojega bismo mogli nazvati dataizmom jer se on najviše oslanja upravo na informacije (eng. data). Kada se biometrijske informacije o nekoj osobi spoje s kompjuterskom tehnologijom mogu stvoriti iznenađujuće preciznu sliku o nama, našim osjećajima, željama i potrebama.

„Google ili Facebook mogu stvoriti algoritam koji vas poznaje bolje nego što vi poznajete sebe“, govori Harari. „Nekada smo se više oslanjali na naše instinke i naše osjećaje pri odabiru knjige koju ćemo čitati, a danas odlazimo na Internet, na virtualnu knjižaru Amazon i čim se tamo pojavimo, algoritam nas odmah prepoznaje i kao da nam govori – Poznajem te, pratio sam te, i tebi i milijune ljude poput tebe i na temelju svega što znam o tebi i tvojim prijašnjim preferencijama, preporučujem ti ovu knjigu i siguran sam da će ti biti jako zanimljiva.“

„Ako ste ikada čitali knjigu na Kindleu“, govori Harari, „možda niste znali, ali dok vi čitate knjigu, ta knjiga čita vas. Prvi puta u povijesti, knjige čitaju ljude. Dok čitamo knjigu na Kindleu, primjerice, Amazon zna koje stranice čitamo sporije, koje stranice čitamo brže i na kojim stranicama prestajemo čitati knjigu. Bazirajući se na tim informacijama, Amazon zna što nam se sviđa, a što ne. Sljedeća faza bit će povezivanje Kindlea sa sustavom za prepoznavanje lica koji već postoji te će na taj način biti moguće razabrati naše emocije dok čitamo neku knjigu. Kindle će znati kada smo se nasmijali, kada smo zaplakali, znat će kada nam je dosadno, kada smo ljuti.

Za pet do deset godina bit će moguće povezati Kindle s biometrijskim senzorima na našem tijelu ili u našem tijelu. Ti će senzori stalno mjeriti naš krvni tlak, brzinu otkucaja srca, razinu šećera u krvi, aktivnost našeg mozga i na taj će način Kindle, odnosno Amazon znati točno kakav emocionalan učinak svaka pojedina rečenica ima na nas. I, dok dođete do kraja knjige, recimo da ste čitali Tolstojev Rat i mir, većinu stvari koje ste pročitali vi ste zaboravili, ali Amazon nikada neće ništa zaboraviti. Dok završite s čitanjem Rata i mira, Amazon zna sve o vama, zna tko ste, zna koji ste tip osobnosti te zna točno kako pritisnuti vaše emocionalne gumbe.

Oslanjajući se na te informacije koje je dobio o vama putem senzora, Amazon ne samo da vam može preporučiti koju ćete knjigu čitati, već može činiti puno spektakularnije i zastrašujuće stvari, na primjer – preporučiti vam što ćete studirati, s kim ćete izaći na spoj, za koga ćete glasati na izborima… Kako bi se autoritet prebacio s vas na Amazon algoritam, Amazon algoritam neće uopće morati biti savršen, samo će morati biti bolji od prosječnog čovjeka, što uopće nije tako teško, jer ljudi rade katastrofalne greške u najvažnijim životnim odlukama. Donesu odluku o tome što će studirati ili s kim će sklopiti brak i nakon deset godina se prime za glavu misleći, o ne, to je bila tako glupa odluka. Dakle, Amazon će samo morati biti bolji od toga kako bi mu ljudi sve više vjerovali i kako bi se autoritet prebacio s ljudskih osjećaja na kojima se baziraju naši izbori na algoritme koji ne samo što razumiju kako se osjećamo nego također znaju i zašto se osjećamo tako kako se osjećamo.“

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal