Nakon četiri i pol mjeseca torture u kojoj me moja mila država (uz sporednu farizejsku ulogu Crkve) pokušala uništiti psihički i egzistencijalno, danas sam odradio svoj prvi radni dan. Uz puno smijeha, zagrljaja i veselja, i od klinaca i s moje strane. Očito smo si nedostajali i više nego što smo mislili.
Planirao sam danas opisati trnoviti put koji sam morao proći da bih ostao vjeran sebi i svojoj savjesti. To je trebala biti priča o hordama tapšača ramena, lažnoj braći i par ljigavih zmijurina kojima sam dopustio da mi dođu puno preblizu.
Priča o prijetnjama i ultimatumima, praznim obećanjima “prijatelja”, palim maskama i njih par (mogu ih nabrojati na prste jedne ruke) koji su nazvali kad je stvarno bilo teško. Kada sam skoro odustao. Priča o naučenim lekcijama. I o pobjedi, jer sam jedan od rijetkih koji su isplivali na drugoj strani, a da se nisu dali silovati. Možda ću i o tome jednog dana…
Današnji dan ipak treba posvetiti velikom Martinu i malenoj Nikoll. Martin Luther King ml. ubijen je na današnji dan 1968. godine te je jedan od mojih najvećih uzora u borbi za pravednije društvo. Nažalost, danas se vidi da kao vrsta nismo puno od njega naučili…
Nikoll Dedić ubijena je na današnji dan 2021. godine, rukama koje su joj trebale dati najviše sigurnosti i ljubavi. Rukama vlastite majke. Nažalost, danas se vidi da kao država nismo puno od nje naučili…
Vjerujem da nas oboje gledaju s Neba. Da se malena Nikoll s ovim divnim dječjim osmijehom ljulja na koljenu nasmijanog Martina. I da im je žao nas, koji nismo od njih puno naučili.
Sjećam vas se i želim da znate: oboje ste obogatili moj život i nadam se da ću vas jednog dana upoznati.
Zapratite nas i na našem Telegram kanalu: https://t.me/epohaportal
