Poznati milijarder George Soros jučer je tvitao o gašenju interneta kao praksi autoritarnih vlada, točnije podijelio je članak koji je na stranicama njegove Zaklade Otvoreno Društvo (Open Society Foundati0ns) objavljen krajem ožujka 2022. godine, a kojega su napisale Mariana Mas Minetti i Georgiana Epure na temu gašenja interneta kao alata kojim se koriste autoritarne vlade, čemu bi se moralo nekako stati na kraj. No, s obzirom na veliku povezanost vlada i korporacija, pravo je pitanje – može li se toj uskoj vezi vlada i korporacija uopće stati na kraj? 

Internet blackouts limit digital freedom and stifle dissent. Holding mobile phone service providers to account can help counter these. https://t.co/TJUBEHtoV5

— George Soros (@georgesoros) April 9, 2022

Članak kojega je Soros podijelio na svom Twitter profilu prenosimo u cijelosti:

“Kako bi se zaštitile od digitalnog autoritarizma, telekomunikacijske tvrtke moraju poštivati ljudska prava

Dok su Bjelorusi 2020. izašli na birališta kako bi glasali na predsjedničkim izborima u zemlji, mnogi su provjerili svoje mobilne telefone i računala kako bi otkrili da se više ne mogu povezati s internetom — uključujući platforme društvenih medija kao što su Instagram, Facebook, Twitter i popularna ruska društvena platforma Vkontakte. Budući da je nekoliko naširoko čitanih nezavisnih medija zatvoreno, a Twitter računi mnogih novinara, branitelja ljudskih prava, nevladinih organizacija i blogera ugušeni, Bjelorusi nisu mogli dobiti najnovije informacije o tome što se događa na ulicama.

Predsjednik Aleksandar Lukašenko službeno je dobio preko 81 posto glasova i ponovno je izabran za svoj šesti mandat. Sljedećih dana, dok su deseci tisuća prosvjedovali zbog izbornih rezultata narušenih proceduralnim nepravilnostima, nastavili su se prekidi na internetu. Od dana izbora 9. kolovoza do 14. kolovoza 2020. godine gašenje interneta postalo je glavno oruđe vladajuće stranke za suzbijanje oporbe, uz taktiku snažnog oružja i nemilosrdnog nasilja nad civilima.

Bez pristupa aplikacijama za razmjenu trenutnih poruka i mobilnom internetu, novinari, branitelji ljudskih prava i prosvjednici ostali su u informacijskom vakuumu, dajući policiji slobodu da nasilno uhićuje, premlaćuje i muči pristaše demokracije bez digitalnog traga i dokaza. Nakon demonstracija, tisuće su uhićene, a prosvjednici su držani u “mučionicama” u policijskom pritvoru, u kojima su neki i umrli. Svake nedjelje do kraja godine, kada su se održavali tjedni prosvjedi protiv Lukašenka, Bjelorusi su nastavili doživljavati nestanke interneta.

Način na koji je Lukašenko koristio ova zamračenja interneta kako bi ograničio digitalnu slobodu, ugušio neslaganje i promovirao prorežimske poruke u skladu je s dobro uvježbanom knjigom autoritarnih režima: onih koji uključuju mrežni nadzor, cenzuru, društvenu manipulaciju, uznemiravanje, cyber-napade , gašenja interneta i ciljane progone online korisnika. Uz nedavna otkrića o tome koliko su vlade koristile Pegasus špijunski softver, na primjer, načini na koje same tvrtke podržavaju digitalni autoritarizam su velika međunarodna briga.

Ali kada je riječ o prekidima interneta, povezanost korporacija i autoritarnih vlada tek treba privući široku globalnu pozornost. Zamračenje interneta doprinosi okruženju nestabilnosti koje autokrati iskorištavaju za širenje dezinformacija i ometanje protoka informacija unutar zemlje i preko njenih granica. Kao i u Bjelorusiji, ova je praksa često popraćena brutalnijom policijskom represijom, što dovodi do grubih kršenja ljudskih prava. Ovakve mjere ograničavanja slobode interneta samo rastu na globalnoj razini: 2020. godine dokumentirano je više od 155 gašenja interneta u 29 zemalja, a to se najčešće događalo tijekom razdoblja izbora i prosvjeda.

Zato, budući da korporacije posjeduju sve veću moć kontrolirajući tehnološke ruke vlade, one također moraju preuzeti veću odgovornost za svoje postupke i koristiti svoju polugu – bilo da se radi o tržišnom udjelu ili političkom utjecaju – za osporavanje praksi koje krše ljudska prava. Jedna od najvećih telekomunikacijskih tvrtki uključenih u gašenje interneta u Bjelorusiji 2020. godine bio je telefonski operater A1 Telekom Austria, koji preko svoje podružnice, A1 Belarus, ima otprilike 42 posto bjeloruskog tržišta mobilne telefonije. Dok fiksni bežični internet kontroliraju bjeloruske državne agencije, prekidi mobilnog interneta zatraženi su od kompanije A1 Bjelorusija, koja posjeduje i kontrolira domaće 2G i 3G mreže, tako da je ta podružnica bila primorana pritisnuti prekidač koji ubija internet.

Iako je A1 Grupa, matična tvrtka A1 Telekoma Austria, priznala svoju umiješanost, izbjegla je svoju odgovornost, navodeći samo kako je „A1 Bjelorusija udovoljila zahtjevima ovlaštenih državnih tijela”. To je daleko od primjerenog odgovora Telekoma Austria za njihove postupke koji su izravno pomogli brutalnoj vladi.

Nova tužba Inicijative za pravdu Otvorenog društva sada je podnesena Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) protiv Telekoma Austria – prvi put da je podnesena službena tužba protiv jedne europske telekomunikacijske tvrtke zbog njezine umiješanosti u internet zatvaranja u Bjelorusiji. Pritužba se nastoji pozabaviti pitanjem odgovornosti tvrtke kada joj vlada kao klijent naredi da suzbije slobodu interneta prema Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća, jednom od rijetkih međunarodno dogovorenih standarda koji ocrtavaju odgovornosti poduzeća u odnosu na utjecaj njihovog poslovanja na ljudska prava. Budući da zakonodavstvo o ljudskim pravima u velikoj mjeri ne postoji u većini europskih zemalja, standardi OECD-a o poslovanju i ljudskim pravima služe kao jedna od rijetkih ulaznih točaka za promicanje korporativne odgovornosti.

U konačnici, ova pritužba ima za cilj podržati napore civilnog društva da se na tehnološke i telekomunikacijske tvrtke stavi odgovornost da utvrde mogu li se i kako njihove tehnologije koristiti za ograničavanje slobode interneta te osigurati da poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje njihovog doprinosa kršenju ljudskih prava putem svog poslovanja i poslovnih odnosa.

U praksi, korporacije moraju uložiti vrijeme i resurse u provedbu jakih politika due diligence-a o ljudskim pravima kada sklapaju komercijalne sporazume, posebno s vladama koje imaju lošu evidenciju o ljudskim pravima. Također bi trebali provoditi procjenu utjecaja na ljudska prava kako bi osigurali da njihove poslovne aktivnosti nemaju negativan utjecaj na ljudska prava – kao i sanirati situacije u kojima su izravno ili neizravno pridonijeli kršenju ljudskih prava.

Tvrtke koje pomažu u podržavanju autoritarnih tendencija antidemokratskih vlada više se ne bi smjele skrivati ​​iza izgovora da su jednostavno slijedile naredbe. Vrijeme je da budu pozvani na odgovornost kada su pridonijeli akcijama koje imaju reperkusije na ljudska prava, kako online tako i offline. OECD bi trebao iskoristiti ovu priliku za provođenje standarda ljudskih prava protiv tvrtki koje su ih dosad nekažnjeno kršile.

Mariana Mas Minetti i Georgiana Epure“

Izvor: Open Society Foundations