Mirko Ilić – Dizajnerska povijest svijeta ili Iz povijesti svjetske gluposti


Putujuća izložba Mirka Ilića „Dizajnerska povijest svijeta“ u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva obišla je već mnoge galerije i gradove, prešla ‘granicu’ i našla se trenutno u Ljubljani. Radovi s izložbe zapravo su prešli već odavna mnoge postojeće i nepostojeće  geografske i vremenske granice već samom činjenicom da postoje od 1970-ih i nastajali su za razne domaće i međunarodne naručitelje sve do danas.

Riječ je o oblikovanju plakata, ilustracija i stripa, medija primijenjene umjetnosti, čija je masovna prisutnost u tiskovini iste sudbine kao i tiskovina sama, dakle otisnuta postaje prolazna i potrošna roba. Međutim, sami radovi imaju svoju trajnu povijesnu vrijednost, jer se radi o autoru koji je već davno osigurao sebi visoku poziciju na domaćoj ali i svjetskoj ljestvici dizajnera.

Gledajući njegove inteligentne, angažirane, ironične i grafički perfektno odrađene radove, cijeli se svijet čini manji nego što nam to sugeriraju geografske mjere meridijana i paralela. Ne samo zato što je Mirko Ilić krenuo iz Zagreba, a potom iz Italije, i našao svoje mjesto u centru svjetske moći u N.Y., nego i zato što je njegova interpretacija svjetske gluposti vanvremenska i sveobuhvatna, jednom riječju posvudašnja.

Uz izložbu HDD je objavilo istoimenu knjižicu s reprodukcijama radova Mirka Ilića i interpretacijom Marka Goluba, u dizajnu Dejana Kršića, s nadnaslovom  „Iz povijesti ljudske gluposti“, koji upravo potvrđuje univerzalnost likovne interpretacije političkih, društvenih, kulturnih i inih događaja za koje je Mirko Ilić, crtao ili kolažirao svoja rješenja. Primjerice, jedan stari rad iz 1982. objavljen na naslovnici časopisa „Danas“ uz najavni tekst „Kakve ljude treba partija“, sasvim odgovara stanju danas samo odbačenu riječ partija zamijenimo sa strankom. U suradnji s fotografom Lukom Mjedom, s kojim je tada često surađivao na sličnim zadacima, jasno je pokazao „mišju rupu“, malena vrata poslušnih i prestrašenih ljudi koji strepe za očuvanje svojih privilegija, radnih mjesta i otplaćivanja velikih kredita.

Imala sam osobnu priliku raditi Mirku Iliću jednu od njegovih prvih (zapravo drugu, čini mi se) izložbu plakata u Galeriji „Prozori“ u Zagrebu, 1981. kada je plakatima Marxa, Lenjina, Freuda i Einsteina, koji „kartaju poker“ napravio svoju ranglistu vrijednosti ovih svjetskih bardova.  Već je tada Mirko bio gost tribine braneći svoju angažiranost, kao što danas gostuje na tribinama Festivala tolerancije i drugdje, kada uz projekcije očiglednih grafiterskih i drugih podmetnutih provokacija, jasno pokazuje i prokazuje da se kotač mržnje, netolerancije i fašizma neprestano vrti  i ne staje niti u 21. stoljeću, kao što je to vrlo riječito dizajnirao na plakatu kazališne predstave „Dnevnik Ane Frank“ za Kazalište Trešnja 2015. Dodajmo k tome samo pogled na stripove koji osuđuju događaje takozvane „nove normalnosti“ kada je totalitarni strah zagospodario svime i onom o Idiotokraciji, u kojoj su sljedbenici suvremene tehnologije toliko otuđeni od prirode da su postali idioti kad su u pitanju elementarne, prirodne stvari.

Ove izložbe uz predavanja i razgovore o dizajnu potvrđuju Mirka Ilića ne samo kao izvrsnog dizajnera nego i kao misionara, prosvjetitelja i učitelja, bez pretjerivanja, koji doista zna kako odgajati mladu publiku, koja je jedina šansa ovom svijetu da smanji količinu gluposti i razarajuće mržnje i pohlepe.

 

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp