Živimo u vremenu fundamentalnih promjena. Neke stvari koje su danas moguće nisu bile moguće prije. Rekli bismo – vrijeme je to nepreglednih mogućnosti i bili bismo u pravu. Ali, pitanje koje se postavlja je – u čijim su rukama alati koji omogućavaju te promjene? Nikada do sada u povijesti nije bilo moguće eliminirati privatnost ljudi, no, kako kaže Yuval Noah Harari, glavni savjetnik Klausa Schwaba – danas je to postalo moguće po prvi puta u našoj bogatoj povijesti. Distopijsko stanje potpunog nadzora čovječanstva i potpunog eliminiranja privatnosti kao takve sada je na našu veliku žalost moguće.

Koliko će nam kao građanima EU doista u zaštiti naše privatnosti pomoći promjena u zakonodavstvu Europske unije koja se tiče zakona o privatnosti, a radi se o Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR-u) koja donosi, među ostalim, novi pravni okvir za dobivanje privola, zaštitu podataka i prijenos podataka u treće zemlje, tek ćemo vidjeti. GDPR će utjecati na sve tvrtke i organizacije koje pohranjuju ili obrađuju osobne podatke EU građana, čak i ako ne posluju na teritoriju Europske unije. No, koliko uopće možemo vjerovati zakonskim okvirima i obećanjima o čuvanju naše privatnosti od strane bilo kojeg službenog tijela koje nas i nadzire? Oni koji nas nadziru obećavaju nam da će čuvati naše podatke. Neka ih samo čuvaju. Naša je privatnost ionako to prestala biti i sada je u rukama naših nadzornika. Što će oni učiniti s njom, to više nije naša stvar.

„Diktatori su oduvijek sanjali o potpunom eliminiranju privatnosti, da sve nadziru cijelo vrijeme i da znaju sve što radite, i ne samo sve što radite, nego čak i sve što mislite i sve što osjećate… Oni to nikada do sada nisu mogli učiniti jer je to tehnički bilo nemoguće i neizvedivo; a sada je, eto i to moguće.”, upozorava nas Harari.

Što reći o ovome? Kako se svatko od nas osjeća dok razmišlja o potpunoj eliminaciji naše privatnosti i globalnom nadzoru čovječanstva? Sigurno ne baš lijepo i ugodno. Jer, budimo iskreni, već danas naše privatnosti više nema. Izgubili smo je negdje ni sami ne znajući gdje, idući putem modernizacije i prihvaćajući bezrezervno sve tehnološke inovacije kao nešto neizbježno i svima nama potrebno.

Sjećam se trenutka kada u trgovinama naših teleoperatera i u ostalim trgovinama tehničkom robom odjednom više nije bilo mobitela s tipkama, nego su u ponudi bili samo tzv. pametni telefoni. Starije su generacije negodovale, jer ljudi nisu znali kako se koristiti tim malim pametnim robotima. No, s vremenom smo ih svi prihvatili i danas se njima bez problema služimo, a nismo ni svjesni da su upravo pametni telefoni jedan od glavnih alata za predavanje naše privatnosti u ruke naših nadzornika.

Živimo u pametnim kućama u kojima više ne moramo sami brinuti o tome radi li grijanje ili klima, kolika je temperatura, jesu li nam svi podovi čisti, pokušava li netko provaliti u naš dom. O svemu tome sada može brinuti naš dom umjesto nas, ukoliko ga automatiziramo pametnim uređajima koji će o svemu brinuti umjesto nas. Nama preostaje samo da kontroliramo svoj dom putem pametnog telefona i mobilne aplikacije na istome.

Danas imamo aplikacije za gotovo sve. Nema toga za što nisu osmislili aplikaciju. Sve stvari kojima se služimo mogu biti pametne. Nema više proizvoda koji ne pokušava misliti umjesto nas. Vozimo se u pametnim automobilima, sjedimo na pametnim klupama na kojima punimo naše mobitele, u kuhinji se služimo pametnim noževima, kirurzi se služe iKnife-om, nožem koji analizira dim koji nastaje dok reže tkivo i u samo tri sekunde zna je li tkivo kancerozno ili ne. Ovaj svijet želi misliti umjesto nas. Ovaj svijet želi da se odreknemo ne samo naše privatnosti, nego i naše pameti.

Oslanjajući se iz dana u dan sve više na tehnologiju, sve smo više predavali našu privatnost u ruke nadzornika koji sada mogu pratiti svaki naš korak i u svakome trenutku znati apsolutno sve o nama. Sami smo im to dozvolili, sami smo im se predali u ruke. Sami smo donijeli tu važnu odluku – da se odreknemo privatnosti koja će kao takva ostati dio davne prošlosti i koju će buduće generacije teško moći razumjeti jer je nikada neće niti imati.

Imali smo privatnost, a onda smo je preko noći zauvijek izgubili. Jesmo li pametno postupili? I, koliko je pametno davati toliko pameti raznim proizvodima s kojima će stasati nove generacije? Pitajmo se – Hoćemo li se korištenjem pametnih proizvoda odreći i vlastite pameti?