Klaus Schwab i Svjetski ekonomski forum nas pitaju – Koje pandemijske promjene biste željeli da postanu trajne?


Ponekad valja zaviriti u objave na društvenim mrežama Svjetskog ekonomskog foruma koji je ustrajan u svojoj namjeri da preoblikuje ovaj svijet putem Četvrte industrijske revolucije, a čini se da im je i pandemija išla na ruku što se tiče propagiranja novog načina života.

Naime, na Twitteru Svjetskog ekonomskog foruma prošle godine osvanula je jedna vrlo interesantna video objava, nešto poput propagandnog spota koji je očito prošao ispod radara, a u tom se spotu naš život tijekom pandemije prikazuje pozitivnim, život u kojem su ljudi izolirani jedni od drugih, u kojem se djeca školuju od kuće, u kojem nema više socijalizacije, već se većina komunikacije odvija digitalnim putem, kao i dostava hrane i obavljanje poslova.

I poslovanje i trgovanje odvija se u oblaku. Svijet je u potpunosti oslonjen na tehnologiju. To je taj novi dehumanizirani i u potpunosti digitalizirani svijet. I mi sami postajemo dio tehnologije, jer se čovjek polako, ali sigurno spaja sa strojem.

Spominju se i tzv. ‘kuhinje duhova’ čija je popularnost naprosto eksplodirala tijekom pandemije. Sam izraz ‘Ghost Kitchens’ na prvu bi mogao ukazivati na uklete kuće, no stvarnost je malo svjetovnija. Tzv. ‘Ghost kuhinje’ su operacije pripreme hrane bez konobara, bez blagovaonice i bez parkinga – zapravo, bez ikakve javne prisutnosti. Zato se tako i zovu, jer funkcioniraju bez izravne ljudske interakcije. Ali, zahvaljujući aplikacijama za dostavu hrane, one su i te kako žive, zdrave i funkcionalne, a u ovom videu su istaknute kao nešto pozitivno i dobro, kao nešto novo što bismo trebali objeručke prihvatiti.

Naši domovi postaju naši uredi za poslovanje, naše susjedstvo i okrug od 15 minuta hoda od kuće postaje naša temeljna zona kretanja i prostor umrežavanja, a naša računala naš jedini kontakt s ostatkom svijeta. U tom se videu pandemijski stil života spominje kao nešto posve prihvatljivo. U slučaju da i u budućnosti maske budu obligatorne zbog neke nove pandemije, one će sprječavati sustave za prepoznavanje lica da nas identificiraju, ali NASA je zato razvila sustav laserskog prepoznavanja ljudi putem otkucaja srca.

Školovanje od kuće za mnoge je obitelji bio veliki izazov, ali ima to i svojih pozitivnih strana, govori se u videu, jer djeca od kuće mogu učiti nekim svojim ritmom, bez nametanja školskog tempa, unaprjeđujući usput svoje digitalne vještine. Ne zna se što donosi budućnost, a ova je pandemija možda bila jedna priprema za budućnost koja dolazi. To je ono što se može iščitati iz poruka ovog videa Svjetskog ekonomskog foruma koji nam nudi rješenje za sve i sve najbolje od oba svijeta, sve u jednom. Jedan bolji svijet. Jedan drugačiji svijet.

Ukratko, u ovoj se prezentaciji pandemijski stil života prikazuje kao nešto što nam je pokazalo da postoji alternativa i da možemo živjeti drugačije kada nas situacija na to prisili. Svjetski ekonomski forum na čelu s Klausom Schwabom i njegovim suradnicima smatra da smo za vrijeme pandemije otkrili neke vrlo korisne i održive načine života u kojima smo se odlično snašli te također smatraju da bismo neke od tih pandemijskih navika trebali zadržati i usvojiti.

Pogledajmo taj vrlo znakovit video:

I onda na kraju, s obzirom da je pandemija na mnogo načina preoblikovala naše živote i naš svijet, dolazi na red ključno pitanje koje nam se postavlja od strane glavnih režisera preoblikovanja ovoga svijeta, a to pitanje glasi:

Koje pandemijske promjene biste željeli da postanu trajne?

Kada čujemo to pitanje, ostajemo zapanjeni, pitajući se – je li pandemija bila dio marketinškog plana Svjetskog ekonomskog foruma i ostalih globalista da nas naviknu na Novi, resetirani svijet u kojem ćemo živjeti? Ne možemo ovdje ne primijetiti da je pandemija ovdje prikazana kao nešto poučno i pozitivno i kao učionica i vježbaonica za život u novom, resetiranom svijetu.

Budućnost  koju vidimo očima WEF-a dehumanizirana je i lišena životne radosti. Nema prikaza uživanja u druženju s ljudima, nema smijeha, međusobne interakcije među ljudima, nema zabave ili bilo čega što bi se moglo nazvati normalnim življenjem. Kao da više nema slobode, a tehnologija je svugdje u prvom planu. Maske su glavni rekvizit, kao podsjetnik na pandemijske navike koje smo kao društvo stekli. Njihova je vizija zatvaranje ljudi u sebe i svoj mikro svijet, krajnje otuđenje među ljudima, okretanje sebi i svojoj djeci. Gravitacija prema kući i oko kuće. Ne žele da u budućnosti idemo daleko od kuće.

Sudeći prema njihovoj viziji, želja je da smo što više zatvoreni (s djecom) žele da ne idemo daleko od kuće, već da nam se život odvija po kvartovima u kojima živimo. Dakle, ide se prema organizaciji života u kvartovskim hubovima gdje nas mogu lakše locirati i nadzirati, a ako kojim slučajem izađemo izvan zadanih okvira, moći će nas uvijek detektirati i identificirati po otkucajima naših srca.

Koliko se svakome od nas sviđaju navike koje smo stekli tijekom pandemije? Nisam baš sigurna da bi se WEF-u svidjeli naši odgovori. I, nisam baš sigurna da jedva čekamo prihvatiti navike koje su nam bile nametnute tijekom pandemije u obliku restrikcija. Prije sam sigurna da ih se želimo zauvijek odreći i od njih se oprostiti kako bismo ih što prije zauvijek zaboravili.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp