Volim taj nevidljivi dio u nama. Onaj koji zovemo dušom. Šapuće mi. I mnoge stvari koje su mi bile slučajne i bez vidljivog uzroka, sada imaju smisao. Znam da sam tek istraživač na početku tog divnog putovanja, traženja smisla zašto smo ovdje.
Potraga. Potraga koja ima smjerokaze u susretima duša. Život mudro postavlja prilike za susrete. Posloži kockice i stavlja ljude u isti prostor i isto vrijeme. Mi se tražimo. Da bi predali poruku smisla.
I nisu toliko bitne riječi. I nisu toliko bitni postupci. To samo naše ljudsko obavlja zadaće. Ono ispod tog ljudskog je razgovor duša. Predaja onih finih, tankih poruka koje mogu biti smjernice ili poticaj za Otvaranje.
Otvaranje Srca. Naših vratiju u dušu. Gledajući globalno, Srce čovječanstva je poprilično zatvoreno. Zatvorili smo ga lažima, skrivanjima, sebičnim interesima, potrebom za izvanjskim bez unutarnjeg promišljanja. Zatvorili smo ga nakupinama tajnih i teških emocija.
Tajne i želje su nam zatvorile Srce. Ipak, naše Postojanje želi ostati Postojanje. Postojanje sa smislom. Naše Stvaranje želi ostati Stvaranje. Stvaranje ljepote, životnosti i radosti. I duša to zna. Stremi tome i pronalazi razne načine da to ostvari.
Ljudi se međusobno privuku. Dotaknu im se duše i pričaju svoje priče. Ponekad mi se čini da nam je duša urotnički raspoložena, jer je to naše ljudsko poprilično nesvjesno, tvrdo i slijepo. Duša iskoristi naše ljudske “negativnosti” i pozitivnosti, da nas postavi u situacije u kojima ćemo bar malo odškrinuti svoje srce.
Odškrinemo srce kad nas boli. Otvaramo ga u radosti, kad se raznježimo i kad osjetimo da smo “kod kuće”. Kad nas nešto gane ili razveseli. Kad nas iskreno nasmije. Kad nas razljute. Ili rastuže.
Sve su to emocije. One prodrmaju naše biće. Prodrmaju nas i radosti i tuge. Nježnosti i ljutnje. Potraga. Čini nam se da smo u potrazi za posebnim dušama. “Urota” je to naših duša.
Svi smo mi ovdje. I svi smo se mi našli. Sada se samo prepoznajemo i tražimo način da si predamo svoju priču. Zato pogledajmo u oči svakog ljudskog bića koje nam dođe ispred lica. Pročitajmo šapate naših duša. Tu je pravi smisao.
Ne vežimo nikoga uz sebe. Vezanja su sputavanje da stvarno i životno dišemo. Potraga je uvijek i uvijek potraga za načinima da otvorimo vrata u dušu. Svoju vlastitu.
