Ovo je doista do sada neviđen prizor. Hrpa Covid redara s čeličnim hvataljkama nalik onim šinterskim okružili su i tim hvataljkama prikucali jednog čovjeka uz ogradu. Čovjek se tako našao u vrlo neugodnoj situaciji. Na snimci ga možemo vidjeti kako tako zarobljen uzrujano pokušava nekoga nazvati mobitelom dok stoji tako zarobljen tim hvataljkama i dok ga redari okružuju kao da je najveći kriminalac. Čovjek ne može ni mrdnuti, stoji na mjestu, uhvaćen u zamku, ponižen i prestravljen kao uhvaćena životinja.
Ova strahovlada koja se provodi u Kini doista je zapanjujuća. Zar je moguće da ljudi nasjedaju na to? Koga se boje i u ime čega? U ime gubitka vlastite slobode. Kaligula je svojedobno jako lijepo objasnio kako razmišlja većina vladara: „Nije važno vole li me ljudi ili mrze. Glavno da me se boje.“ No, zašto bismo pristali na taj strah?
To što se događa u Kini je nevjerojatno. Zapravo, malo je reći nevjerojatno, to je suludo. Nakon horor scena samoubojstava, uličnih tučnjava, redara koji ubijaju pse na najbrutalnije načine i iživljavanja redara na djeci obučenoj u skafandere i označene QR kodovima, kao i na odraslima na kojima se iživljavaju derući se na njih, odvlačeći ih od kuće u karantenske centre, sada nam stižu nove scene treniranja strogoće nad ljudima koje su jedna gora od druge, a ova scena čovjeka uhvaćenog šinterskim vataljkama je samo jedna od njih. Pitamo se – što je tim ljudima koji su dobili ulogu Covid redara? Što im se pomaknulo u glavi da su spremni ovako ponižavati svoje sugrađane?
U nekim ljudima kao da spava želja za iživljavanjem na drugom čovjeku i kao da samo čekaju svojih pet minuta vlasti kako bi iskazali svu svoju agresiju i sve svoje komplekse, jer jedno je sigurno – ljudi koji na ovakav način demonstriraju svoju moć krajnje su iskompleksirani i ovo je način na koji liječe svoje komplekse. Jadno i žalosno.
Zakoni i propisi su jedno, a iskorištavanje istih kako bi se druge ljude ponižavalo nešto je sasvim drugo i ovi kineski Covid redari doista idu predaleko s korištenjem svojih ovlasti nad nedužnim građanima koji sve to stoički podnose, umjesto da se pobune protiv tog teroriziranja. Kada bi se samo sjetili koliko ih ima. Kada bi se samo sjetili da je moć u njihovim rukama, tada ne bi ni trenutka čekali, nego bi rekli – dosta je bilo ovog iživljavanja.
Oni koji se služe ovakvim metodama vladanja svojim narodom neće biti upamćeni po dobru. Ovo je toliko nisko da niže ne može biti. Tretirati građane kao bića nižeg reda samo zato što si na vlasti, u prijevodu znači da je onaj koji ih tako tretira persona non grata i da nije vrijedan niti poštovanja, niti poslušnosti svoga naroda.
Svoj narod treba znati poštovati, treba njegovati odnos s njim, kako bi taj isti narod mogao iskazati poštovanje prema tebi. Vlast može biti izvrsna prigoda da netko pokaže svoju skromnost, svoj altruizam i svoju humanost, ali, gle čuda, rijetko se koji vladar toga sjeti. Većina svjetskih vladara voli iskazivati svoju moć. To je doista žalosno.
A građani su, ni krivi, ni dužni – kolateralne žrtve te njihove nemoći koja glumi moć. Još nešto, ako mislimo da svi mi skupa nismo ulovljeni u šinterske hvataljke kao ovaj izbezumljeni čovjek u snimci, varamo se. Možda su hvataljke kojima nas vlasti drže u šaci nevidljive, ali one su tu. Svi smo mi u istom košu, iako neki toga još nisu svjesni.
A, Kina nam je samo zorno i vrlo plastično pokazala gdje nam je mjesto, svidjelo se to nama ili ne. Diktatura je tu, nadohvat ruke. Netko nešto naredi i odjednom tako mora biti. To je diktatura. Netko diktira pravila po kojima se moramo ponašati i ljudi se kao hipnotizirani počnu ponašati po tim pravilima iz čistog straha, jer u protivnom bi ih šinteri s hvataljkama kao vilama mogli zaskočiti na ulici i pribiti uz obližnji ogradu.
Nismo se pobunili kada je trebalo. Nismo se usudili reći NE svemu onome što smo smatrali neprihvatljivim. Mislili smo – to će učiniti netko drugi. Ne, nitko drugi se neće izboriti za našu slobodu odlučivanja o našim životima ako to mi sami ne učinimo. Nikada nemojmo pristati na nečiju tiraniju, na nečiji diktat. I, nemojmo bez razmišljanja prihvaćati pravila koja nam se nameću. Jer, jednom kada tiranija počne, neće joj se vidjeti kraja. Ona je razorna i kada krene njezin val, sve će nas progutati. Ako vlast ne pokazuje poštovanje prema nama, zašto bismo mi iskazivali poštovanje prema vlasti? To je pitane koje bi si Kinezi, ali i svi mi ostali trebali postaviti.
Prisjetimo se na kraju što je rekao mudri Konfucije: „Vladaš li narodom tiranski ili strahom od kazni, on će te slušati kako bi izbjegao kaznu, ali neće imati osjećaj časti prema tebi. No, vladaš li narodom vrlinom i pomoću nje, narod će prema tebi osjećati čast i poštovanje.“
