U filmovima, 20 dobrih likova treba se udružiti da bi pobijedilo jednog zlog vilana. Ali, tako je i u tzv. stvarnom svijetu. Pola planeta trebalo se skupit da svlada Njemačku, s Hitlerom na čelu. Danas se 8 milijardi ljudi bori s nekolicinom oligarha, vlasnika pola planeta, likova tame, poput onih iz filma „Oči širom zatvorene“.

Je li to priča koju govorimo sebi? I održavamo tu realnost? Što nije u redu s ovom slikom?

Trebalo bi biti obratno: dođe milijun vojnika zla, a jedan dobri stane ispred njih, mahne rukom i kaže ‘Volim te’. Ovi odmah nestaju, pretvore se u dim. Zašto nije tako? A trebalo bi biti.

Dakle, zašto je zlo vještije od dobra? Zašto ono ima više snage, veću moć, dominaciju, više novca i veću podršku? Nema tu velike misterije ni nepoznanice. Samo je strah u pitanju. Vilani se njime hrane. Iz njega crpe potrebnu energiju za svoje ciljeve.

Jednom sam gledao predavanje lika koji je govorio o moćnim obiteljima i njihovim agendama. Na pitanje nekoga iz publike, što će im tolike silne milijarde, pa ne može kupiti novijeg Lamborghinija od najnovijeg, noviji iPhone od najnovijeg.

Ovaj je odgovorio: „Ne treba njima još milijardi zbog novca, nego zbog vaše energije. Oni se hrane energijom koju novac iz vas izvlači. I bogati i siromašni prestravljeni su kada je u pitanju novac.“

Dakle, ostatak planeta „nema“ ništa. Nema moć, snagu, podršku, nema dominaciju. Očito nema… Pa kako to? A Ljubav? Ona koja nas je dovela ovdje? Ona iz koje je sve nastalo? Možemo li iz nje crpiti snagu? Njome stvoriti raj?

Možemo, naravno. Ali prvo je trebamo prepoznati kao realnu energiju, energetsku činjenicu koja je uvijek tu. Ne samo kad je neki razlog da je se sjetimo. To je jedino buđenje moguće. Sve drugo je revolt i bijes jer se pojavila prijetnja ugodnom snu. A to vilani vole, to im je hrana…