Njegovo izlaganje prenosimo u cijelosti:

„Ukrajinska kriza, odnosi Amerike i Rusije, naravno unutar elite mi uvijek krivimo Ruse. Amerikanci nikada ne krive sebe ni za što. Ali ono što se zapravo dogodilo je da Sjedinjene Države odlučile nakon završetka Hladnog rata, da ćemo uzeti NATO i EU i potom marširati ka istoku, ravno pred granice s Rusijom.

I ono što bi učinili je to da bi pomogli očvrsnuti demokracije koje su proizašle u istočnoj Europi nakon Hladnog rata. Zemlje istočne Europe bi čvrsto povezali s međunarodnim institucijama kao što su NATO i EU.

„Navukli bi ih“ na kapitalizam i učinili da sve postanu identične „liberalne demokracije“. Usput, svim državama koje nisu „liberalne demokracije“ nametnuli bi revolucije.

Sjećate li se „Narančaste revolucije“ u Ukrajini, „Revolucije ruža“ u Gruziji. Sve je to dio „mira“ i ove cijele priče. Realisti poput mene, kao George Kennan, mi smo svi rekli – „Jeste li poludjeli?“ Mislite da možete uzeti vojnu alijansu koja je bila smrtni neprijatelj SSSR-a kroz Hladni rat i staviti ju na granice Rusije, a da će oni pritom samo mirno sjediti i prihvatiti to?

Naravno, Rusija je glasno upućivala na NATO ekspanziju od 1995. na dalje. Mi smo se na to oglušili i naposljetku nam se to obilo o glavu. Gruzija 2008., Ukrajina 2014. Mi smo u principu odgovorni za kreiranje krize koja je potakla Rusiju da zauzme ili preuzme Krim, ovisno kako gledate na to te za rat u Ukrajini danas.

Rusi su jednostavno rekli – „nećete od Ukrajine napraviti zapadnu utvrdu na našoj granici. To se neće dogoditi. Uništiti ćemo ju prije nego dopustimo da se to dogodi. Isto su rekli i za Gruziju.

S američke strane gledišta ovo ima itekako smisla. Svi ste vjerujem čilo za Monroevu doktrinu. Monroeva doktrina kaže kako „niti jedna daleka moćna država, iz Europe i istočne Azije ne smije prići s vojnom silom na zapadnu hemisferu i formirati alijansu s bilo kojom državom iz naše regije. To je Monreova doktrina.

Dovoljno sam star da se sjetim Kubanske krize. Poludjeli smo kada smo saznali da su Sovjeti postavili rakete na Kubu, kasnije su pričali o izgradnji vojne luke. Tko su ti ljudi da to smiju raditi? Ne znaju li oni da se ovdje radi o zapadnoj hemisferi? Nije im dozvoljeno dovoziti vojnu opremu u ovu regiju.

Mi i dalje držimo sankcije Kubi. Bog zna koliko već godina, od 1959. to traje. Jer su Kubanci imali obraza udružiti se s drugom silom i stvoriti alijansu. Ono što je mene mama učila je kako nešto dobro za mene, dobro vrijedi i za druge. Ako mi imamo Monreovu doktrinu, jeste li šokirani ako i oni imaju Monreovu doktrinu? Ili su imali Monreovu doktrinu?

Šokira vas što se Rusiji ne sviđa ideja da postavimo NATO na njihove granice? Ne bi vas trebalo šokirati. Velike sile, a vjerujte mi jer sam istraživao dugo iste, su jako osjetljive po pitanju svojih granica. I ideja da će se neprijatelj tek tako ušuljati na granice, a da će oni samo reći „Ma to je u redu, mi živimo u svijetu mira i ljubavi.“

Tako ne funkcionira međunarodna politika. To je realizam 1 na 1, koji kida „liberalnu hegemoniju“. Tu je također i dio nacionalizma. Jer se SAD interesira i miješa u politike Rusije i Kine, a to nas dovodi u „okršaj“ s Kinom.

Naš cilj od početka je bio Kinu pretvoriti u „liberalnu demokraciju“. To podrazumijeva uplitanje u njihovu politiku. Mislite da su bili sretni zbog toga? Ne, nisu. Idemo se vratiti na onu izreku „što je dobro za mene je dobro i za tebe“.

Gledali ste kako Amerikanci vrište kako se Rusija miješala u naše izbore. Mislite li da  Kinezi ili Rusi neće vrištati jer se mi miješamo u njihove politike? Vrište! Iznenađenje na iznenađenjima. Ali naravno, liberali – neovisno demokrati ili republikanci nas gledaju kako nismo homogeni.

Mi imamo dobre namjere i samo želimo da svijet bude kao mi, a kada se to dogodi, naravno živjeti ćemo sretni do kraja života. Nije baš tako prošlo…

Smo pogledajte ovu ogromnu katastrofu na srednjem istoku.  Pogledajte na stotine tisuća ljudi koji su poginuli. Imamo strašno puno krvi na našim rukama“.