Elia Pekica Pagon – Roboti već danas ubijaju ljude


Gledajući snimke humanoidnih robota koji se na veliko proizvode i čije se funkcije nadograđuju, pitamo se hoće li uskoro doći dan kada više nećemo znati razgovaramo li s robotom ili čovjekom? Robotizacija svakim danom sve više napreduje i tvrtke koje razvijaju performanse humanoidnih robota trude se učiniti ih što inteligentnijima i sposobnijima za smislenu komunikaciju s ljudima i obavljanje raznih vrsta poslova.

To nam se može činiti interesantnim s naslova praćenja napretka tehnologije i iz čistog kurioziteta, ali sve to može ozbiljno ugroziti zdravlje ljudi, pa čak dovesti do povećanja stope smrtnosti radnika, prema novoj studiji istraživača s Yalea i Sveučilišta Pennsylvania pod nazivom „Smrt od robota? Automatizacija i smrtnost u radnoj dobi u Sjedinjenim Državama“ koja je objavljena u časopisu Duke University Demography, a kod nas prenio portal bug.hr. Ovdje, naravno govorimo o robotima za proizvodnju koji nemaju inteligenciju humanoidnih robota, već su puki izvršitelji mehaničkih radnji. Kada je s robotima za proizvodnju situacija ovako alarmantna što se tiče ugrožavanja ljudi sa zdravstvene i poslovno-financijske strane, kako će tek biti s humanoidnim robotima?

Tužno, ali istinito – spomenuto je istraživanje dokazalo da su automatizacija i robotizacija proizvodnje odgovorne za povećanu stopu smrtnosti radnika, da automatizacija i robotizacija potiču samoubojstva iz očaja, predoziranja lijekovima, ali i smrti od raznih bolesti poput raka i kardiovaskularnih bolesti među radno sposobnim odraslim osobama, poglavito muškarcima i ženama u dobi od 45 do 54 godine starosti.

“Desetljećima se proizvođači okreću automatizaciji kako bi ostali konkurentni na globalnom tržištu, ali ova tehnološka inovacija smanjila je broj kvalitetnih poslova dostupnih odraslima bez fakultetske diplome, skupini koja se posljednjih godina suočila s povećanom smrtnošću”, objašnjava Rourke O’Brien, sociolog s Yalea.

Automatizacija se pokazala glavnim izvorom smanjenja broja radnih mjesta u proizvodnji u SAD-u, uz nelojalno tržišno natjecanje s proizvođačima u zemljama s nižim troškovima rada, poput Kine i Meksika. Prethodna istraživanja su pokazala da je usvajanje industrijskih robota uzrokovalo gubitak između 420.000 i 750.000 radnih mjesta, većinom u proizvodnji. Prema spomenutoj studiji, svaki novi robot na 1000 radnika doveo je do oko osam dodatnih smrtnih slučajeva na 100.000 muškaraca u dobi od 45 do 54 godine i gotovo četiri dodatna smrtna slučaja na 100.000 žena u istoj dobnoj skupini (Izvor: bug.hr).

Nije baš jednostavno čitati o Četvrtoj industrijskoj revoluciji, o sveopćoj digitalizaciji i uznapredovaloj automatizaciji i robotizaciji, a s druge strane razmišljati o radnim mjestima koja se svakodnevno gube, što neizravno uzrokuje razbolijevanje i smrtnost ljudi. U prijevodu to znači da roboti ubijaju ljude. Oni to ne čine izravno, ali je njihovom pojavom čovjek ugrožen zbog čega podliježe stresu i očaju te na posljetku biva izravna žrtva njihove pojave te posljedično obolijeva i odlazi u smrt, osjećajući se bespotrebno, omalovaženo i prevareno.

Sve bolesti i smrti ljudi koje su uzrokovali roboti, nikada neće moći biti dokazane, niti će ti isti roboti, odnosno proizvođači istih moći pravno odgovarati. Kako to dokazati? Nitko nije odgovoran, baš nitko. Zamislimo se načas nad tim. U proizvodnom sektoru roboti na veliko rade i zarađuju novac svojim poslodavcima, ostavljajući milijune ljudi diljem svijeta bez kruha u rukama, jer nisu kvalificirani za druge poslove.

Roboti su izvrsna radna snaga moćnicima bez imalo empatije koji samo žele da se posao napravi i koji nemaju vremena za međuljudske odnose s radnicima, niti ih žele plaćati ako to ne moraju. Roboti su moćnicima jednokratna investicija nakon čega samo plaćaju njihovo servisiranje, dok im je ljudska radna snaga nepotreban financijski teret. Roboti su izvrsni izvršitelji zadataka – savršeni su to robovi, isprogramirani strojevi spremni za neumoran rad, ako treba i neprekidan. Sve što im se zada izvršavaju šutke, pokorno i poslušno. Ima li boljeg načina da se ljude pretvori u „beskorisne izjelice“ i da ih se u budućnosti učini još beskorisnijima – nego da se svaki mogući posao koji se može preda u ruke poslušnim mehaničkim robovima – zvanim robotima? Tako razmišljaju moćnici koji nam na dlanu nude jedan novi svijet, obećavajući nam kako možemo zaboraviti na svijet u kakvom smo do sada živjeli. Nije ni čudo…

Pitanje je dana kada će i roboti kao tema postati kontroverzna tabu tema i početi biti cenzurirani od strane digitalne policijske patrole. Za sada još tome nije tako. No, sigurni smo da će i taj dan doći. Za sada ih još nisu dovoljno usavršili. Nije još dovoljno ljudi preminulo zbog njih. Za sada cenzuri podliježu jedino teme o pandemiji i ratu.

Živimo u čudnom vremenu u kojemu je sloboda izražavanja o bilo čemu postala opasna. Čovjek više ne zna smije li se išta dovesti u pitanje? Smije li se pisati o robotima koji ubijaju ljude? Ljudi su u očajničkoj potrazi za slobodom. Barem neki – koji još vjeruju u nju. Iako mnogi od nje odustaju suočeni s laskavim obećanjima vlasti. Čini se kako sloboda nikada nije bila nedostižnija. Govori se kako se sprema novi rat. George Orwell bi rekao: Za one koji žele upravljati nama – rat je mir, sloboda je robovanje, a neznanje je snaga.“ Stalno nam serviraju neke nove ratove.

Ne zavaravajmo se. Sloboda je očito postala opasan izbor. Tko zna, možda je oduvijek i bila… Mnogi od nje olako odustaju i predaju se stihiji. Zašto? Kada pred ljude serviraš dva izbora, kako je Orwell rekao – sreću i slobodu, većina će izabrati sreću, idući linijom manjeg otpora i unaprijed odustajući od slobode, ne razmišljajući o tome što to u prijevodu znači. Dovoljno je samo ljudima obećati nešto, potkupiti ih, obećati im neku sreću i blagostanje i odmah si ih kupio i više ih nikakva sloboda ne zanima. Uspavano ropstvo im postaje milije od bilo čega drugog. Ono isto ropstvo u koje uprežu robote kako bi njima zamijenili ljude. Da. Od ljudi se očekuje ponašanje poslušnih robota. Jedino će takvi u budućnosti i moći opstati. Svaka neposlušnost strogo će se kažnjavati od strane sustava. Jedino će oni ljudi koji pristanu da ih se pretvori u robote – odnosno koji svojevoljno pristanu na čipiranje i vlastitu digitalizaciju – moći opstati u resetiranom, automatiziranom svijetu.

A, kada smo već kod slobode koju svakodnevno sve više gubimo, sjetimo se orwellovske definicije iste, koja glasi: „Sloboda je pravo da se ljudima govori ono što oni ne žele čuti.“ Kada bi cenzori samo znali da pravo novinarstvo i jest izdavanje stvari koje vlast ne želi da javnost sazna. Sve ostalo samo su odnosi s javnošću, zar ne?

Vlast je ta koja najbolje zna kako se pakiraju laži jer se konstantno bavi upravo proizvodnjom laži koje će upakirati u istine. Tako izgleda politički diskurs od pamtivijeka. Ne živimo samo mi u laži, tako je bilo oduvijek. Svaka je vlast imala svoju propagandu, svoju agendu, svoju misiju i viziju te svoje metode manipulacije masama. Moćnici znaju kako se to radi, kako se, kako bi Orwell rekao „razbijaju umovi ljudi na milijune djelića te se nakon toga taj isti um slaže i gradi na način kako to moćnicima odgovara.“ Moćnici žele naše umove digitalizirati i isprogramirati nas da budemo njihovi robovi. Na taj će način najprije resetirati naše umove kao sustave, kako bi potom resetirali i ovaj svijet. A, ukoliko nam opcija bude sloboda, to im neće biti nimalo drago.

Mogu se oni baviti lažima koliko god žele, ali istina će uvijek naći put da se probije do onih ljudi koji su je u stanju čuti, vidjeti i razumjeti. I, da, znamo da će se uvijek naći masa njih koji će pristati na sve, i na poslušnost, i na pokornost, i na život u umilnoj laži (to  su oni ljudi koje je lako kupiti), ali isto tako znamo da će uvijek biti onih ljudi koji nikada neće svoju slobodu tako jeftino prodati i pristati da im se ugrađuju digitalni umovi.

Uvijek će biti ljudi spremnih na revoluciju istine, koliko god ona skupa bila. Orwell je bio u pravu kada je rekao: „U vremenima laži, izražavanje istine je revolucionarni potez.“ I zato ćemo, dok god možemo razmišljati svojim glavama dok tragamo za istinom i donositi svoje zaključke o svijetu u kojem živimo.

 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp