Zapitaj se što ti život znači? Tragaj za tim rješenjem, dok ne pronađeš odgovor na to pitanje. Nužno je sve isprobati, u svemu se okušati.

Kad pronađeš temelje života, sve će biti lakše, steći ćeš svrhu i cilj. No put je dug. Moraš računati na bezbroj nuspojava i oscilacija.

Moraš se suočiti s različitim tjeskobama i depresijama. Ali, imaj na umu da želiš izaći kao pobjednik. A tko je pobjednik? Onaj tko je prihvatio život i čini ono što želi.

To može biti borba ili ljubav. Može biti tisuću različitih stvari. Okupacija je dobra jedino ako produbljuje; ako je površinsko odvraćanje pažnje, onda znači da nešto ne štima, da izostaje smisao i utemeljenje. Jedini pravi izazov je kreacija. Što iza sebe ostavljaš? Čime život upotpunjuješ?

Svatko ima drukčiji pogled. Neka zadovoljstva su drugima napor i besmislica. Postoji li zajednički „nazivnik“? – Nešto što bi kategorički i univerzalno vrijedilo za sve? – Svatko smatra da je njegova percepcija ultimativna. Ali, što više proučavaš život, spoznaješ da postoji tisuću različitih rješenja. Inertnost je pogubna. Moraš se angažirati – za nešto – za ljudska prava – za slobodu, za svoje viđenje. Ako u tome ustraješ, polagano će se slagati „kockice“. Vidjet ćeš da život nekuda vodi.

To je staza po kojoj svi koračamo. Ne nameći stavove, već ih vješto prezentiraj. Nije sve za svako doba. Možda je uspjeh negdje u budućnosti. Svatko polaže nade u neke druge izvore. No bitno je naći taj izvor, tu oazu, taj san – i njega ganjati, bez obzira na sve što te prividno „sprječava“ ili otežava tvoj ritam i kretanje. Ako si nešto postaviš kao izazov, onda ćeš steći moći da do toga i dođeš. Sve ovisi o percepciji i refleksiji.

Bez toga se ne može. Poželjno je da se odmakneš od svakodnevnih „vijesti“ i svih mogućih pizdarija koje te okružuju. Tako ćeš steći odmak, nužan za kontemplaciju. Stvari se moraju probaviti, moraju doći na svoje mjesto.

U pitanju je potraga koja vječno traje, a to je tajna i ljepota ovog života.