Kada slijediš svoj put, možeš biti siguran u sebe. Svatko na drugačiji način doživljava stvari i sukladno tome usmjerava svoje intencije; no na koncu mudrost postaje univerzalna, jer se neke hipoteze uvijek pokažu kao najučinkovitiji pristup. No, nije moguće, samo prihvatiti i „usisati“ mudrost, moraš ju proživjeti, na vlastiti način. Već same smjernice određuju staze kojima ćeš se kretati, s tim da je neminovno kako cilj uvijek, intuitivno držiš pri ruci, i nikada kormilo ne ispuštaš. Zbog toga se u zoni mudrosti, sreću svi produhovljeni ljudi.

Neki umru prerano, pa ne postignu nužnu zrelost.

Ako idu „all in“, a ne računaju na potrebnu distancu i rezervne kočnice, zaglibe u toku nepromišljenog razvoja i sve ispuste iz vida.

Stoga im se nit vodilja okrene protiv njih i udari ih bumerang koji ne mogu reinterpretirati te ga uhvatiti i odbaciti natrag. Ne raspolažu sa izdržljivošću i ustrajnošću. Sve se mora proći. Jak čovjek sve prihvaća i uvije se bori za ono što smatra vrijednim. On savladava sva iskušenja, te uvijek prepoznaje izazov koji nastoji uhvatiti, obraditi, provariti i strateški iskalkulirati. „All in“ je dobra opcija, ali ne prolazi bez uporišta i razrađenih temelja. Kada zagusti, treba imati sidro pri ruci. Mudar čovjek će prepoznati surovu opasnost koju treba zaobići. Luđak se baca pred lavove, ali ne iz hrabrosti, već iz pomanjkanja kursa; iz „zaluđenosti“, hipnoze i psihoze.

Megalomanija je isto opasnost koja iskušava one koji vjeruju u svoj rad. Ako žele promijeniti svijet, naravno da to podrazumijeva osobit značaj svakog napora kojeg ulažu na tom putu. No, opet, sve je to samo „brija“ i toga treba biti svjestan. Tko zaglavi preduboko, možda se neće moći izvući. Lako postane plijen crnih misli. Lako podlegne „protu-osvrtu“ svojih zapažanja. Inteligencija počne raditi protiv njega. No, uvijek na umu treba imati zdrav pogled, a kormilo uvijek treba biti ljubav. Tko izgradi učinkovita načela, taj neće posrnuti. Može se klimati, ali neće pasti. Zbog toga je nužno biti prizemljen i kada „letiš“, stabilan i kada „ploviš“. Oni koji se prepuste vjetru, zaglibe u teškoći iz koje se ne mogu izvući. Kao „nema povratka“, „sve je svejedno“ i slične gluposti koje im padaju na pamet, a koje su posve netočne. Uvijek se možeš restartati, pronaći novi smisao, stvarima udahnuti svrhu, primiti se konstruktivnih postulata, te zaobići sve nevolje koje ti se nađu na putu. Ali, potrebna je ustrajnost, žilavost i nepopustljivost.

Tko to ima, ne treba se ničega bojati.