Šokantno! Kineska policija provaljuje ljudima u domove kako bi ih se nasilno odvodilo u karantenske centre


Ima li granica brutalnost neke vlasti? Na snimci koja od 1. svibnja kruži kineskim društvenim mrežama vidi se kako policajci u bijelim sanitarnim odijelima razbijaju vrata jednog stana u Šangaju kako bi jednu od stanarki odveli u karantenski centar. Spomenuti video odražava sav apsurd kaosa koji je stvorila kineska politika “nulte tolerancije prema Covidu” u gradu od 26 milijuna stanovnika, koji je pod izolacijom od kraja ožujka 2022. godine.

Video je iznutra snimila jedna od dvije stanarke stana. Na snimci se vidi kako jedna od stanarki s prozora razgovara s policajcem u sanitetskom odijelu. Policija je doslovno okružila njihov stan. Policajac govori ženi kako ih policija traži te ju traži da otvori vrata. Policajaca ima više. Djeluju zastrašujuće u tim bijelim sanitetskim odijelima, potpuno prekrivenih lica. Podsjećaju na egzekutore. Što mogu goloruki građani u susretu s takvom nemilosrdnom policijom? Zar se tako smije ponašati policija? Snimka je doista šokantna. Žena potom zatvara prozor i navlači zavjese.

S druge strane, policajci lupaju po zaključanim vratima, a zatim ih razbijaju kada stanarke  odbijaju otvoriti zaključana vrata. Prizor je stravičan. Ne možeš vjerovati da to policija radi građanima, da doslovno provaljuje u stanove ljudima razbijajući im vrata. Nakon što su razbili vrata i provalili u stan, unutra ulazi muškarac odjeven u sanitarno odijelo, s kirurškom maskom i vizirom, a za njim još dvije osobe u istoj odjeći. Svaki od njih nosi traku, a na prsima imaju natpis “policija” na kineskom i engleskom jeziku.

Potom nalažu stanarkama da ih slijede i pođu s njima. Zabrinute žene u panici govore da će pozvati policiju. „Mi smo policija“, uzvraća jedan od njih. „Pozitivni ste, mi smo ovdje da vas prebacimo u karantenski centar.“, kaže drugi. Žene im govore da njihovi rezultati još nisu dostupni.

Nimalo ne čudi da ljudi ne žele biti prebačeni, odnosno nasilno odvedeni u karantenske centre, budući da su uvjeti u tim objektima više nego loši – svjetlo je upaljeno 24 sata dnevno, nema nikakve privatnosti, sanitarni čvorovi su u lošem stanju, često nema ni tekuće vode za tuširanje. Ljudi zato s punim pravom pokušavaju izbjegavati odlazak u tzv. karantenske centre, jer se u mnogim slučajevima od korona virusa oporavljaju sami u nekoliko dana, dok se u tim centrima zbog loših higijenskih uvjeta mogu samo razboljeti, a ne ozdraviti.

Najveći je problem nedostatak pravilnog postupanja i jasnoće samih pravila koja nažalost nisu do kraja definirana, niti očito mogu biti, jer radi se o potpunom apsurdu, pa se čini da policija može činiti što god želi s ljudima, bez da građani mogu reagirati ili se pozvati na neka svoja prava. Mogli bismo reći da vlada sveopća atmosfera slučajnosti i neizvjesnosti, jednom riječju – atmosfera potpunog kaosa, gdje se stvari odvijaju stihijski, bez jasno definirane pravne osnove.

Ne zna se koja su točno pravila, a čak i ako bi se znala pravila, čini se da to policiji nije nimalo važno, jer sve ovisi o pojedinim ljudima koji provode određene radnje kada dođu po građane, sve ovisi o ponašanju pojedinih policajaca i o tome što će si sve ti pojedinci dozvoliti i koliko su daleko spremni ići u njihovoj brutalnosti i agresivnosti u ime provođenja nametnutih im pravila. Građani su kolateralne žrtve te histerije. A snimke koje unatoč cenzuri kruže društvenim mrežama nastavljaju nas šokirati.

Sve više stanovnika Šangaja sada ipak pokušava protestirati protiv stravičnih i nepodnošljivih uvjeta izolacije, a njihovi vapaju ipak dopiru do javnosti unatoč nemilosrdnoj cenzuri u Kini. Tako je 23. travnja ove godine video pod nazivom “Glas travnja”, koji sabira pritužbe i povike uznemirenih stanovnika Šangaja snimljene tijekom tog mjeseca, postao simbol njihova neslaganja. Video je sada nemoguće pronaći na kineskim društvenim mrežama.

Ti žalosni snimci za sada su jedino sredstvo kojom se Kinezi pokušavaju izboriti za neku pravdu. No, ako se ovako nastavi, video snimci iz Kine više neće biti dovoljni da se spriječi sve ono što se tamo događa i bit će potrebno na drugačiji način zaustaviti ovaj teror koji se provodi nad građanima.

Uistinu je teško gledati nemoćne ljude koji od muke policiji koja im je upravo provalila u stan razvalivši im vrata i želeći ih nasilno odvesti u neki karantenski centar, govore kako će zvati policiju, jer naprosto imaju potrebu nazvati nekoga da ih zaštiti, kako bi potom postali svjesni da ih nema tko zaštiti jer je upravo policija ta koja ih maltretira. Koju bi onda oni drugu policiju mogli nazvati?

Taj trenutak suočavanja s činjenicom da si kao građanin nezaštićen od strane sustava nije ugodan nikome od nas. Sjetimo se, jednako nam je teško bilo gledati i našu policiju tijekom brojnih deložacija nemoćnih građana koje su doslovno iznosili iz njihovih domova. Vidjeli smo kako se policija ponašala diljem svijeta tijekom pandemije. Riječi su suvišne. Evo samo jednog primjera iz Kine, koji nije recentan, ali je ilustrativan:

Do sada smo se nagledali već toliko snimki policijske brutalnosti da je nepotrebno ići u detalje. Ali je zato potrebno upitati se – tko će štititi građane kada policijske snage dobiju nova naređenja o tlačenju građana u ime nekih pravila? Još ako dođe do uspostave globalne vlade u ime globalnih rješenja u nošenju s nekim novim pandemijama, tada će nam svima biti isto i trebali bismo već sada razmišljati o tome što nam se sve sprema ako nastavimo spavati.

Vrijeme je da otvorimo oči. Vrijeme je da svi oni koji nikada ne propituju neka pravila koja se donose u ime tko zna čega, počnu propitivati ista i razmišljati svojom glavom, a ne glavom sustava koji bi, da toliko istinski brine o građanima pronašao način da omogući dostojanstven život svim građanima koji ga servisiraju i plaćaju, a ne samo izabranim ljudima, kako bi ostale ostavio na vjetrometini obespravljenosti, nezaštićene i do kraja ponižene.

Vrijeme je da se probudimo i progledamo. Sjetimo se riječi mudrog Konfucija:

„Tko ne zna, a ne zna da ne zna – opasan je
– izbjegavajte ga!
Tko ne zna, a zna da ne zna – dijete je
– naučite ga!
Tko zna, a ne zna da zna – spava
– probudite ga!
Tko zna i zna da zna – mudar je
– slijedite ga!“

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp