S razvojem tehnoloških ubojica vremena, došlo je i do velikih promjena u stavovima, vrijednostima, moralu i ciljevima mladih generacija. Mnogima od nas je jasno, naročito u zadnje dvije godine, tko je i s kojim ciljevima napravio degeneraciju mladih generacija…
Roditelji, u trci da zarade “za život” često idu linijom manjeg otpora, pa dozvoljavaju sve tehnološke zanimacije jer je izgleda bitniji “mir u kući”, nego se baviti stvarnim odgojem djece… Vjerujem da su jako rijetki oni koji su postupali ili postupaju drugačije…
Ono što naročito zabrinjava jest nedostatak smisla, ciljeva i općeg osjećaja sreće… Sve je danas instant, bez neke težine…rekla bih. Krivi smo mi…jer jesmo… Zločinci su samo iskoristili naš konformizam… Mi smo generalno pristajali na sve i još uvijek pristajemo na sve što nam oni nametnu, a samo mi možemo učiniti nešto da se stvari promijene na bolje.
Rečenice tipa “svakako ne možemo ništa učiniti” ili “bit će što bude” pravi su odraz i sažetak onih koji su prije svega odustali od sebe…onih koji su svoju moć i život predali u ruke raznoraznim stranim ljudima… I što takvi mogu naučiti svoju djecu?!
Učimo ih da su jaki…da mogu sve što požele…da je u redu ako i pogriješe jer kako će drugačije naučiti… Naravno, ne mislim da su današnja djeca loša…loš je sustav, loše je društvo, loši smo mi koji to ne mijenjamo za njihovo dobro…sve to što se dogodilo i što se događa djeci napravljeno je po dizajnu…po dizajnu to trebamo i preokrenuti…cilj su im djeca…naše je da im ne dozvolimo pristup do njih!
