Robert Međugorac – Čovjek je od začeća do smrti čovjek

Robert Međugorac – Čovjek je od začeća do smrti čovjek

Procjenjuje se da je u 2. svjetskom ratu od 1939. do 1945. ukupno poginulo oko 60 milijuna ljudi. U usporedbi s tim, svake godine na svjetskoj razini ljudi namjerno pobačajima ubiju oko 42 milijuna žive i zdrave, ali još nerođene djece, djece kojima često već kuca malo srce.

  1. Zametak (embrij) je dijete

u jednakoj mjeri kao što je i trogodišnje dijete čovjek. Trogodišnje dijete nije perilica rublja, kao što to nije ni ljudski zametak. Naziv “embrij” kao da se namjerno koristi i zloupotrebljava tako da prosječnog čovjeka zbuni i odvuče ga od razumijevanja suštine koju intuitivno osjeća i razumije. Čovjek je od začeća do smrti čovjek, a niti u jednom razdoblju svog života nije perilica rublja, to jest neki treći nečovječni / neljudski entitet zvan “embrij” ili “nakupina stanica” koja se u nekom zakonski dogovorenom trenutku pretvori u punopravnog čovjeka.

… Ili ipak želite negativno razlikovati (diskriminirati) ljude na osnovi toga u kojem su trenutno razdoblju svog života, što je čisto dobništvo (ageism)? Uostalom, dobro znamo da se ubijanje žive, ali nerođene djece u velikoj mjeri radi i nakon 8 tjedna. U Hrvatskoj zakon dozvoljava ubojstvo djeteta do 10 tjedna, što je već plod (fetus), dakle dijete s već oblikovanim organima, a neki žele to produžiti i do 12 tjedna. Koliko ljudi ubiju djece u razdoblju od 8 tjedana pa nadalje?

  1. Jedne zločine se ne može opravdati drugim zločinima

Priču o ubojstvima djece je besmisleno uporno skretati na priču o spolnom zlostavljanju djece u Crkvi, fašizam i slične odvratnosti. To što je Crkva protiv namjernog pobačaja je sjajno, ali ne znači da smo i mi svi ostali koji se protivimo ubijanju djece crkvenjaci. Ljudi koji podržavaju ubijanje djece ne mogu to opravdati zločinima koje je radila ili još uvijek radi Crkva, jednako kao što se ni zločini komunista ne mogu opravdati zločinima fašista. Ubijanje i nasilje jednostavno ne može biti ideološki i svjetonazorski opravdano s koje god strane političkog i vjerskog spektra dolazilo.

  1. Može li se ubijanje ljudi opravdati nedostatkom resursa?

Nasilje nad živom i zdravom, ali još nerođenom djecom se ne može opravdati moraliziranjem o tome kako “nema resursa” za brigu o njima, pogotovo ne od onih koji kroz poreze plaćaju Mercedese i Audije političarima za koje su glasali. Ogromno nasilje nad djecom mora prestati, bilo dovoljno resursa ili ne. Nedopustivo je reći kako nema resursa pa onda namjerno ubijati ljude, a nerođena djeca jesu ljudi.

  1. Usprotivite se nasilju čak i kada ne možete pomoći žrtvama

Ako se protivim ubijanju crnaca, to ne znači da moram skrbiti za crnce, ako se protivim ubijanju žena, ne znači da moram skrbiti za žene, ako se protivim tome da lovci pucaju po srnama, ne znači da moram te srne hraniti zimi, iako uvijek rado pomognem bilo kojoj ugroženoj skupini kad god mogu.

  1. Masovna ubojstva nisu i ne mogu biti ničije pravo

Poistovjećivati masovna, višemilijunska ubojstva žive i zdrave, ali još nerođene djece s reproduktivnim pravima i odlukama je dno dna. Izbor treba napraviti prije začeća, a ne nakon što srce djeteta već kuca. Nisu sva pobačajem ubijena djeca začeta silovanjem, a pogotovo ne njih 42 milijuna koje ljudi ubiju svake godine, tako da to jalovo opravdanje ne drži vodu.

  1. Ako smo za ravnopravnost spolova, onda smo protiv ubijanja djevojčica i dječaka

Ženskašice i ženskaši (feministkinje i feministi) su u potpunosti protiv namjernog masovnog ubijanja živih i zdravih, ali nerođenih djevojčica, koje ljudi ubiju u nešto većem broju od živih i zdravih, ali nerođenih dječaka. To što smo protiv ubijanja djece ne znači da podržavamo individualno ili još gore institucionalno nasilje nad ženama i trudnicama.

  1. Zabrana uvijek za sobom vuče kažnjavanje

Trebamo li mi koji se protivimo ubijanju djece kroz poreze plaćati njihovo potpomognuto ubijanje? Meni je to odvratno i ne želim sudjelovati u tome, no za zabranu nisam jer zabrana donosi neku kaznu i za trudnice, ali zasigurno ne želim kroz porez plaćati ta ubojstva, niti želim ta ubojstva nazivati ublaženim rječnikom kao što je “sklanjanje zametka”, “reproduktivna prava žena”, “ženska prava”, “borba protiv ultra desničara”, “briga za zdravlje žene” itd. jer namjerni pobačaj je ubojstvo djeteta i ništa drugo nego upravo to. No kao što ne bih majci mački zabranio da podavi svoju djecu, tako ne bih zabranio ni majci ženi da ubije svoje dijete, samo ne želim sudjelovati u tome i to nazivati drugim, ublaženim riječima pri čemu ne mislim da žene koje naprave pobačaj treba vrijeđati i na bilo koji način šikanirati. Naprosto svi trebamo biti nježni jedni prema drugima, i prema nerođenoj djeci, i prema ženama, i prema muškarcima, ali isto tako i jasno reći da je namjerni pobačaj ubojstvo.

  1. Ako se protivimo ubijanju djece to ne znači da potičemo masovno “pravljenje” djece

Tko hoće imati djecu, neka ih ima, tko neće ne mora, ali proglašavati ljude koji su zgroženi masovnim ubijanjem djece da su “kotitelji”, da potiču što veći broj stvaranja nove djece je besmisleno. Protivljenje nasilju nad djecom naprosto nije isto što i poticanje što više začeća.

  1. Besmisleno je boriti se za prava pčela, krava ili žaba, a biti za ubojstva ljudske djece

Vegani se protive nasilju nad svim životinjama. To je srž i glavna misao Pokreta za oslobođenje životinja / Veganskog pokreta. Vegani ne jedu jaja jer se protive nasilju nad kokošima i pilićima koje ljudi masovno žive melju i guše, no ako kupujete jaja “sretnih koka koje su slobodno trčale i pasle travu”, to ne znači da te koke neće biti zaklane i da njihova jaja nisu oplođena. Pa ako se protivimo nasilju nad kokošima i zbog toga ne jedemo jaja, onda se jednako tako protivimo i nasilju nad djecom, a masovni namjerni pobačaji financirani od strane države jesu prvorazredno nasilje nad bespomoćnom živom i zdravom, ali još nerođenom djecom.

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp