Život. Pun je iznenađenja. Baca te čas na jednu, čas na drugu stranu. Čas se čudiš svemu, pa se odjednom ne čudiš ničemu. Razdoblja rezignacije izmjenjuju se s razdobljima novih čuđenja, razdoblja bez životne poezije s razdobljima punih stihova. Mislimo kako smo sve naučili, ali onda saznamo kako ipak nismo. Ima još puno toga što još ne znamo i što tek trebamo naučiti. Svaki je dan jedna lekcija. Nemojmo ih ponavljati. Učimo. Pamtimo naučeno. Živimo.
Promijenimo nešto. Eksperimentirajmo. Promijenimo pristup sebi, ljudima i stvarima. Promjene su dobre. S njima ulazimo u novi svijet. Sa starim pristupom već znamo na čemu smo. S novim pristupom ne znamo, ali možemo saznati ako pokušamo. Postoji milijun načina da prođemo kroz dan. Nemojmo ići istim putem kao jučer. Pođimo nekim posve novim putem kojim nikada do sada nismo išli. Otkrivajmo nove staze, nove putove. Upoznajmo sebe u nekoj novoj situaciji, a u biti staroj (već viđenoj) koja je nova samo zbog toga što smo mi u toj situaciji drugačiji, pa je odjednom sve zbog toga novo i drugačije.
Pružimo sebi ruku i upoznajmo svoj sasvim novi pogled na svijet, lišen bilo kakvih nametnutih nam utega. Pred nama je novi svijet i u njemu novi mi koji ga činimo takvim. Poželimo taj novi svijet i stvorimo ga, izgradimo ga svojim mislima i svojim ponašanjem, svojom odlučnošću da od sada sve mora biti novo i drugačije. Zaslužujemo to. Zaslužujemo bolji svijet.
Zaslužujemo ovom svijetu reći da nismo budale i da nam je već odavno sve jasno, samo smo do sada pristojno šutjeli dok su drugi dizali svoje glasove. Zašto smo šutjeli? Pa, i šutnja je govor. No, već predugo šutnjom govorimo, a ovaj svijet očito nema sluha za tu vrstu govora. Recimo stoga ovom svijetu da nam je dosadila šutnja. Recimo – dosta nam je! I neka bude dosta. Dosta je bilo našeg kupovanja proizvoda i usluga koje nam moćnici prodaju, kao i našeg gutanja njihovih zapakiranih laži.
Moć je u našim rukama, a ne u rukama onih koji si uzimaju pravo na ovaj grad, na ovu državu i ovaj svijet. Svijet se može resetirati na mnogo načina. Zašto bi ga u naše ime i tobože u ime ‘dobrobiti čovječanstva’ resetirali podmukli pohlepnici? Otkažimo im poslušnost. Ne prihvaćajmo njihove aplikacije kojima nas žele nadzirati i staviti pod svoju kontrolu (čitaj: zarobiti). Oslanjajmo se na svoje vlastite instinkte, a ne na aplikacije. Ostanimo ono što jesmo – ljudi.
Svatko je od nas neponovljivi original sa svim potrebnim, već ugrađenim ljudskim aplikacijama za snalaženje u svijetu u kojem živimo. Ne treba nam ništa više, koliko god nas moćnici uvjeravali da nam nešto treba kako bismo se još bolje snalazili. Ne, ne i ne. Nije istina. Ne trebaju nam ni aplikacije, ni QR kodovi, ni čipovi. Ne želimo biti polu-ljudi, polu-roboti. Dosta su nam pinovi i lozinke kojih toliko ima, da ih više niti ne pamtimo.
Ne gubimo vrijeme na rasprave s ljudima koji nisu na strani ljudskosti. Ne dokazujmo im bilo što, nismo dužni nikome ništa dokazivati. Odmorimo se od dokazivanja bilo čega bilo kome. Imajmo svoj stav. Ne idimo u detalje. Ne objašnjavajmo nikome ništa. Nismo dužni nikome ništa objašnjavati.
Dokazivanje pripada onima koji nam pokušavaju nešto prodati, neku maglu ili laž. Ostavimo taj posao njima. Neka nas nastave uvjeravati u svoje istine (čitaj: laži), a mi znajmo svoje. Nitko nije dužan prihvatiti nečiju istinu osim svoje vlastite. Takva obveza ne postoji. Slobodni smo ljudi, barem se nadam da jesmo. A, što se tiče dužnosti – dužni smo biti dobri prema sebi i prema drugim ljudima. Čuvajmo sebe i jedni druge. Voljeti sebe nije grijeh, već imperativ dobrog i kvalitetnog života. Kada volimo sebe, možemo i druge voljeti te istima omogućavamo da vole nas. Tko će, ako ne mi? U ovom dehumaniziranom svijetu nitko se nije sjetio da je svima nama od rođenja ugrađena aplikacija ljudskosti, pa se s pravom pitamo – zašto se ljudi njome ne koriste, oslanjajući se u svim segmentima na tehnologiju?
Tehnologija nikada neće moći iznjedriti aplikaciju koja je u svima nama i jednoga dana kada se čovjek potpuno odčovječi – od dehumaniziranog čovjeka ponovno napraviti humanog. Jednom kada i ako prestanemo biti ljudi, bit će kasno za povratak na staro. Od svih aplikacija – ta je aplikacija humanosti najvažnija i trebali bismo se sjetiti da je svi imamo u sebi i redovno je ažurirati kako ne bismo pali u zamku opakih režisera ‘novog resetiranog svijeta’ u kojem će svaka humanost biti zabranjena. Još nije kasno da se probudimo iz hipnotičkog sna. Još nije kasno da spasimo sebe, jedni druge i ovaj svijet od potpune propasti. Uzmimo stvari u svoje ruke. Više nego ikada potrebno nam je resetiranje ljudskosti…