Marin Miletić – Zašto nas tjeraju u rovove?


Žalosno je gledati toliko bjesnila i mržnje u našem društvu koju je izazvala bolesna beba od sedam mjeseci u majčinoj utrobi. Kada bi čovjek očekivao da bi se cijelo društvo trebalo ujediniti u svakom obliku pomoći majci, u pokušaju liječenja male bebice od sedam mjeseci – mi smo svjedoci teških riječi, napada i osuda, nerazumijevanja.

Toliko nam nedostaje empatije prema onom drugome i drugačijem, pa i u ovakvim najzahtjevnijim bolnim i moralno vrlo složenim i teškim životnim situacijama.

Čini mi se da te empatije ne nedostaje samo s jedne strane. Kao da se neki tako ugodno osjećaju u svojim rovovima pucajući po onim drugima. I to je isto zastrašujuće. Dok ne skupimo snage i ne pronađemo ljubavi – krenuti ususret jedni prema drugima, iza nas neće ostati ništa dobro i korisno. Samo nove podjele, nove rane i nove žalosti.

Pod velikim pritiskom su i doktori od kojih se traži ubojstvo nerođene bebe. U ratu imamo mogućnost iskoristiti priziv savjesti i ne uzeti pušku u svoju ruku da bismo ubili drugog čovjeka.

Ako liječnici ne žele učiniti nešto tako grozno i ne žele trpjeti potom u sebi teške posljedice, a Parlamentarna skupština Vijeća Europe 2010. jamči pravo priziva savjesti svim ljudima, zašto im oduzimati to pravo, zašto im silom guraju pušku u ruke? Zar je doktor robot bez savjesti i emocija? Zar je zakon sila koja uništava čovjeka?

I još ovo jako važno, govorio sam mnogo puta: oni koji misle da su Isusovi, moraju svako svoje djelo, misli i riječi prožeti – ljubavlju. Ako nema ljubavi i milosrđa, i za majku i za dijete, nema tu kršćanstva. Neka nam se Gospodin smiluje svima. Trebat će nam.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp