‘Da nam Hrvatska nije uzela more, naftu bismo uvozili tankerima’, rekao je neki dan mađarski predsjednik Orban i izazvao rijetko viđene reakcije kojima su se pokazivali “nacionalni mišići”. Takav izljev ljubavi i brige za nacionalne interese inače se ne viđa. U tome je prednjačila Vlada i njen šef kako bi iscrpljenom i izvaranom narodu prikazali se kao zaštitnici, domoljubi i čuvari nacionalnih interesa.
A njihovo pravo lice vidjeli smo u niz konkretnih i velikih pitanja kada su doslovno radili protiv nacionalnih interese. Sjećate li se kako su prodali Mađarima INU i usprkos tome što oni nemaju većinsko vlasništvo predali su im upravljanje kao da imaju?
Sjećate se kako su kriminalnim Lex Agrokorom omogućili da 30 tisuća hektara najplodnije zemlje dođe, kako stvari stoje, u posjed Mađarima i to u Baranji koja je granično područje. O tome sam čitavo vrijeme govorio i upozoravao u Saboru. Nisu niti trepnuli.
Sjećate li se kako su Mađari preuzeli putem svoje OTP banke bivšu Splitsku banku i uz nju nekoliko manjih banaka. Gdje su tada bili da brane nacionalne interese?
U svemu tome Mađari im nisu bili neprijatelji, već strateški partneri.
Kada vam netko uđe duboko u gospodarstvo i upravlja sve više našim resursima koja je onda suštinska razlika između okupacije kapitalom od okupacije tenkovima?
Zato već duže govorim da se mi ne trebamo plašiti toliko vanjskih neprijatelja koliko unutrašnjih.
Ogavno je slušati ljude koji su jeftino prodavali Hrvatsku da bi se danas prikazivali njenim zaštitnicima.
