Svjetska zdravstvena organizacija se 22. svibnja sastaje povodom Svjetske zdravstvene skupštine, godišnjeg skupa na koji su pozvane sve zemlje svijeta – osim Tajvana, koji je isključen na zahtjev Kine. Na dnevnom redu je „sporazum o pandemiji“ koji bi uvelike proširio ovlasti SZO-a gdje bi u slučaju buduće epidemije mogli doslovno raditi što god ih je volja.
Europska unija je umjesto toga tražila pravno obavezujući „sporazum“ o pandemiji , ali to se neće dogoditi iz dva razloga: američkom Senatu bi bila potrebna dvotrećinska većina da ga ratificira; a kineska vlada ne bi dozvolila čak ni svojoj domaćoj međunarodnoj agenciji da joj govori što da radi. Ali sporazum bi i dalje iza sebe imao značajnu snagu međunarodnog prava, kako bi vladama omogućile da nametnu domaće mjere izolacije, na primjer – usprkos podacima SZO-a koji pokazuju malu korelaciju između težine izolacije i stope smrtnosti.
Cijli plan se vrti oko grešaka SZO-a za vrijeme pandemije Covida. SZO je podsjetimo hvalio kinesku vladu za njenu transparentnost koja nije postojala dok je kažnjavala one koji su otkrivali istinu o koroni, dok je ljudima navlačila maske i zatvarala te pokrenula lažnu istragu o samom porijeklu virusa.
Prema dnevnom redu sastanka, sporazum bi bio dio šest „akcijskih pravaca“ fokusiranih na: sustave zdravstvene zaštite; zoonoza; endemske tropske bolesti; sigurnost hrane; antimikrobna rezistencija; i zaštita životne sredine. Što nedostaje na toj listi? Nešto na čemu SZO, SAD i druge vlade inzistiraju i govore da je moglo biti uzrok pandemije Covida, odnosno laboratorijski eksperiment koji je pošao po zlu ili kako oni kažu da je istraživač zaražen virusom dok je na terenu istraživao šišmiše.
Dr Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor SZO-a, rekao je u srpnju prošle godine da je preuranjeno isključiti tvrdnje curenja iz laboratorija. Od tada, ako ništa drugo, dokazi su postali jači . U knjizi koju je ovog mjeseca objavila profesorica Devi Sridhar, “Preventable”, tvrdi se da je curenje iz laboratorija “jednako vjerojatno objašnjenje kao i prirodno izbijanje”.
Najveći financijer SZO-a i investitor u histeriju COVID-a Bill Gates napisao je knjigu pod nazivom “Kako spriječiti sljedeću pandemiju”.
Njegova glavna poruka, prema jednom nemilosrdnom recenzentu, je da možemo spriječiti sljedeću pandemiju tako što ćemo “raditi sve stvari koje nisu zaustavile posljednji pandemijski događaj, samo još više, brže i jače”. Ali čak i globalist Gates dopušta da „bez obzira na to kako je COVID počeo, čak i daleka mogućnost oslobađanja patogena u laboratoriju treba inspirirati vlade i znanstvenike da udvostruče svoje napore u laboratorijskoj sigurnosti, stvarajući globalne standarde“.
Tokom godina laboratorijske nesreće dovele su do smrti istraživača stradalih od velikih boginja, antraksa, SARS-a i drugih patogena. U jednom slučaju, globalna epidemija gripe nastala je kao posljedica greške s eksperimentalnim cjepivom u Kini 1977. Godine.
Ova pandemija započela je daleko od mjesta gdje žive zaraženi šišmiši, ali vrlo blizu vodeće svjetskog laboratorija za prikupljanje i manipulaciju koronavirusima sličnim SARS-u. Sve to, plus stalni neuspjeh u pronalaženju životinje zaražene virusom na tržnicama s hranom ili negdje drugdje, dodano nekim posebnim karakteristikama, navelo je mnoge na zaključak da je opravdana odgovarajuća istraga Instituta za virusologiju u Wuhanu. Ali institut je odbio sve zahtjeve da otvori svoju bazu podataka od 22.000 artikala za međunarodnu inspekciju.
Stoga biste mogli pomisliti da je Svjetska zdravstvena skupština možda stavila sigurnost laboratorija i transparentnost istraživanja na dnevni red. Ali to se nigdje ne spominje. Vjerojatno bi se Kina protivila takvoj odluci. U veljači je SZO održala treći „Globalni forum za istraživanje i inovacije Covid-a 19“.