Riječi koje najviše pamtimo i koje nam se utiskuju u srce su one iza kojih stoje osjećaji, misli i djela. Iza kojih stoje stvarni ljudi koje možemo gledati u oči i vidjeti te riječi kako žive u njihovim i našim očima. Najljepše je osjetiti riječi. Živjeti ih.
Riječi koje pamtimo su riječi nama dragih ljudi koje su izgovorene srcem. Riječi koje pamtimo su one zbog kojih se dobro osjećamo danima, mjesecima i godinama nakon što su izrečene. Riječi pune života. Ljubavi. One koje ostaju. One koje žive.
Prve izgovorene riječi djeteta. Zadnje izrečene riječi nekoga koga volimo i tko nas voli. Jedno iskreno – volim te. Iz duše izrečeno – oprosti. Riječi. Važne su. Ne ispunjavajmo njima tišinu ako nisu one prave.
Šutnja neka radije ostane puna neizgovorenih riječi, ako riječi koje smo namjeravali izgovoriti neće biti ugodne i lijepe onome tko bi ih čuo. Ne pišimo nekome poruku ako u njoj neće biti prave riječi.
Izgovorena i napisana riječ imaju svoju energiju i moć. Riječi pravih, iskrenih prijatelja nešto znače svakome od nas. Ono što vrlo brzo zaboravljamo su prazne riječi onih ljudi koji nam ne žele dobro, pa samim time ni njihove riječi nemaju i ne mogu imati težinu.
I, kao što dugo pamtimo riječi nama dragih i bliskih ljudi, jednako tako dugo pamtimo i njihovu šutnju u trenucima kada su nam trebale njihove riječi, a oni to nisu znali osjetiti…
Bliskost se godinama gradi, ali se i lako izgubi, ako ne znamo osjećati jedni druge u svim trenucima života i reći nekome pravu riječ u pravo vrijeme. Izliječiti nečiju dušu. Budimo jedni drugima prava riječ…
Zapratite nas i na našem Telegram kanalu: https://t.me/epohaportal
