Blesavi oslonci


Ljudima je najbitnije u životu da ne „prolupaju“ – toga se stravično groze i boje, jer to za njih znači gubitak pripadnosti stadu; izlazak iz „normale“ i totalno ništavilo – jer bez svih tih kalupa, okvira, granica, „zdravog razuma“, oklopa – nemaju ništa; stoga ih se čitav život drži u pat poziciji: slijedi norme! – ne preispituj! – ne kritiziraj! – poslušno plješći! – ne miješaj se! – radi onako kako ti se kaže! 

To sve vodi u propast koje ljudi nisu ni svjesni. Oboružani su maskama i uniformom.

Najviše vole kad se nekom dopadaju, a da to postignu, moraju mu biti slični. To neće postići ako upotrijebe svoj IQ. To će postići ako se prilagode i unište u sebi istinske nagone svog bića. Prilagodba sama po sebi ne bi bila toliko loša, kada ne bi zahtijevala totalno uništenje svih duhovnih postulata; a upravo to zahtijeva. Stoga se ljudi, ponavljam, najviše boje: prolupati – jer to ih izbacuje iz sustava, iz ritma, iz rutine.

Stoga, ljudi blokiraju više frekvencije i sve to omalovažavaju. Sprdaju se s duhovnim učiteljima i prenositeljima mudrosti.

Oni „vjeruju“ u znanost, od nje očekuju sve odgovore i sva rješenja, a ona im to ne može pružiti: stoga su osuđeni na nedohvatljiva očekivanja i propale snove.

Ali, oni ne znaju sami sebe prekrojiti, to nikada nisu ni pokušali, jer bi to značilo upotrijebiti intuiciju i logiku, koje su oni sasvim potisnuli, i oslonili se na kokodakanje, copypaste-nje, kloniranje, oponašanje, reproduciranje. Na taj način izostaje plodotvornost.

Sve što iz njih izađe pretvara se u prah kojeg vjetar u sekundi odnese.

Sve što govore su baloni koji lako pucaju. Kada o nečem žele „misliti“ – rade to na krivi način, jer nisu izučavali metode i alate koji posjeduju kapacitet da pravilno ustroje sposobnost zapažanja, opažanja i refleksije.

Stoga je za njih „najbolje“ biti „začahuren“ – u domeni: istosti i propagande – u domeni stravičnog mediokriteta.

Kada netko „zabrazdi“ – odmah ga se briše, iz temelja negira, omalovažava i ismijava. Stoga su ljudi u srahu da postanu ljudi. Oni to ne mogu, osuđeni su na polovičnost i traljavost. Strašno se boje drukčijih mišljenja, stoga se svi sklanjaju u jednoumlje, i konformizam, kojeg svi prihvaćaju zdravo za gotovo, jer naravno, lakše je ići linijom lakšeg otpora, i naravno, lakše se je stopiti s masom tako da te se ne vidi i ne čuje.

Ali, na nešto su zaboravili. Iako su si oni svi sami sebi međusobno nevidljivi, jer ne posjeduju nikakve kapacitet duha i duše, a na taj način se lako „uklope“ – smetnuli s uma da ta prozirnost koju zastupaju vrlo lako može biti primijećena, od strane osobe koja misli, te da time može biti raskrinkana i vraćena nam mjesto pošasti i bijede kamo i pripada, a time i u konačnici pobijeđena, te okarakterizirana i zapamćena, za neke bolje dane, kada će kazaljka na satu doći na svoje mjesto i kada će se moći dobro vidjeti tko je bio u pravu, a tko u krivu.

Povijest se uvijek ponavlja.

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal

 

 

 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp