Mi možemo obožavati Isusa, Rumija, Budu, Alaha, možemo znati sve o njima, svaku njihovu riječ, a opet biti u teškoj depresiji, sumraku života, iako je njihova riječ Svjetlo! Što um tada radi? Pa traži još Isusa! Još citata, predavanja, knjiga! Pa onda, kad Isus kaže da je Ljubav jedina stvarnost, to um drži zadovoljnim jedva do podneva.
Kultiviranje Ljubavi je fenomen tijela kao cjeline, kao jedne svijesti. Ne postoji podjela na um i tijelo, to je apsurd! Tijelo je bezlično energetsko polje što vibrira našim bićem u cjelini, pa i u umu. Kad izgovaramo riječi poput Volim te ili Hvala, mi najobičnijim trikom omogućujemo umu da pusti, da prihvati tu bezobličnost voljenja, Božanski sjaj što titra u nama. Ako ćemo iskreno, mi u stvari ne radimo ništa posebno, nema tu spektakla! Samo dopuštamo originalnom stanju našeg bića da Bude.
Vjerujmo sebi. Vjerujmo jedni drugima. Pružimo jedni drugima ljubav. Ljubav je najjača sila od svih. S njom ne možemo pogriješiti.
Kad stavimo prljavo rublje u perilicu rublja, mi imamo povjerenje da će se ono oprati. Nitko nam to ne garantira, ali ipak ne sumnjamo da se rublje čisti. Zanimljivo je kako svemu neživom na ovom svijetu dajemo takvu vrst povjerenja, i ono je gotovo bespogovorno, bezuvjetno i dolazi s lakoćom: vjerujemo u struju, u automobil, kuhalo, frižider ili kompjuter.
No, kada je živi svijet u pitanju uvuče se neka nepredvidljivost, težina i otpor. Ne vjerujemo nikomu, a ponajmanje sebi! Pa kako to?
Zapratite nas i na našem Telegram kanalu: https://t.me/epohaportal
