Ružica Tomić Lavi – Nova svijest i glazba

Izvor Svijesti ili Bog je konstanta. Uvijek ista energija ljubavi i vibracija radosti. Izvor u svojoj Kreaciji se manifestira u više dimenzija pa tako zamjećujemo vlastito postojanje na nivou fizičkog tijela, zatim postojimo u umu i osjećamo Svijet i dajemo mu značenje putem naših emocija.

Kada na trenutke proširimo svijest unutar ove realnosti osjetiti ćemo a ponekad i vidjeti i finiju realnost koja nam se bez ikakvog napora iskazuje u snovima. U snovima možemo letjeti, prelaziti razdaljine, prolaziti kroz zidove. U toj dimenziji materija je rjeđa, možemo se poslužiti izrazom astralni hologram. Iza te dimenzije je prostor etera, prostor duha i prostor kreacije. U tome prostoru počinje manifestacija koja prolazi kroz nivoe astrala, emocija, uma i na kraju se zgušnjava u fizičkoj realnosti.

Rekli bi da u našoj realnosti postoje četiri osnovna elementa i peti element koji nas povezuje sa Izvorom. U prostoru Duha vibracija pokreće kreativni niz do fizičke manifestacije.

U tome prostoru naša svijest kreira sve. Od mira i ljubavi, do onih suprotnosti koje ne želimo u našem životu a ipak se događaju. Događaju se u našoj dualnoj stvarnosti kad nismo svjesni što kreiramo i kakvi smo u dubini duše.

Od te polazne točke Duha pa do naših misli je čini se dugačak put. Naše emocije nam najbolje svjedoče o tome gdje smo. Emocije ne lažu zato ih moramo poštovati i priznati ih takve kakve jesu.

Kada sam počela osvještavati svoju podsvijest želeći se osloboditi patnje počela sam primjećivati svoj unutarnji glas a isto tako i unutrašnjost drugih bića. Djecu i životinje je lako voljeti, njihova unutrašnjost je lagana, autentična i još čvrsto povezana sa Izvorom.

S godinama ta veza sa Izvorom kod djece je sve slabija i oni ulaze u svijet odraslih, u svijet u kojem prevladava ego.

Kako reče jedna duhovna žena „ego je program”. Kakav je to program naše realnosti osjećamo svi bez iznimke u našem svakodnevnom životu satkanom od polariteta. Iz te realnosti ne možemo pobjeći ali ju možemo spoznati i pomiriti, ujediniti polaritete. Naša urođena kreativnost koju posjeduje svako ljudsko biće teži za tom pomirbom, za tom kreativnošću, za svojom osobnom umjetnošću.

U svjetlu toga, muzika kao izraz i potreba našeg duha je vrijedan alat i sredstvo, čista energija kojoj se može impregnirati vibracija. I to dalje može biti sredstvo kojim putujemo preko zvijezda ili se valjamo u blatu. Četvrt stoljeća radim kao učiteljica glazbe. Podučavam klasičnu gitaru.

Mogu reći da je muzika moj medij od djetinjstva, način na koji se moja duša izražava.

Podučavajući muziku i radeći sa djecom osobito u zadnjih deset godina primijetila sam značajnu promjenu u načinu na koji djeca doživljavaju muziku.

Djeca su iskrena i autentična i vole lijepe stvari, vole biti radosni i zaigrani. I u tih deset godina slijedeći interese i potrebe djece i ja sam se promijenila, svoje gledanje, svoje viđenje, svoje osjećanje muzike i pedagogije. Postala sam „osobenjak” koji unutar sustava klasične glazbe preferira onu stvorenu u dvadesetom stoljeću ili još noviju. Najbolje jučer napisanu.

Osjetila sam prvenstveno na sebi da me klasična muzika ne dotiče. I dalje imam dojam o ljepoti ali za mene ta muzika nema značenja. Nema tu vibraciju da pokrene moje emocije.

I tako sam ja glazbenica od rođenja došla do toga da uopće ne slušam muziku, zapravo da slušam povremeno i sa namjerom.

Došla sam do toga da mi je potrebna vlastita muzika. Moji učenici, sasvim prirodno, imaju sličan doživljaj. Ponekad se zafrkavam pa im odsviram neku klasičnu etidu i jednu suvremenu, bez iznimke odabiru noviju glazbu. Shvatila sam da osjećaju i razumiju tu novu glazbu a ona stara im je bez sadržaja iako se svi lijepo slože da je divna i krasna ali odabir je na novoj glazbi.

Ta stara muzika im je neprobavljiva. Silno se moraju truditi da nauče napamet klasičnu skladbu. Prema svojoj novoj svijesti dobro znam da kritike i nasilje kroz ocjenjivanje i ostale tvz. pedagoške mjere koje su dio školskog sustava ne koriste djeci. Pogotovo se ne mogu primjeniti na generacijama unazad 12 godina.

Shvatila sam da su ta djeca nositelji Nove Svijesti. Njima je potrebna nova muzika.

Njima je potrebno da sami stvaraju svoju muziku. Nova Svijest se prepliće sa našom realnošću i istiskuje staro. Ujedinjuje polaritete i povezuje nas sa Izvorom.

Da bih to praktično opisala, muzika koja u svom sadržaju govori o polaritetima, o patnji zbog ljubavi, o nedostatku nekoga ili nečega, o veličanju rata, o nemoći da se ostvari ovo ili ono, gotovo sva ta muzika koju čujemo na radiju pa i koncertnim dvoranama je izraz stare svijesti. To je stara matrica i slušajući i izvodeći tu staru matricu ne možemo kreirati novo.

Muzika ima veliki doseg jer dodiruje naše emocionalno tijelo, prodire u podsvijest i ako nismo svjesni upravlja sa nama. Također kreatori toga zvučnog sadržaja impregniraju svoju svijest u glazbu pa tako posredno u svoj duh primamo njihovu osobnost, njihove karaktere i njihovu energiju.

Kada smo toga svjesni pažljivo biramo. Poput hrane odlučujemo što je dobro za naše zdravlje, da li tvz. brza hrana ili ono što smo sami skuhali ili netko u koga imamo povjerenja, koga poznajemo.

Možda većina to ne zna, ali već postoji ta Nova glazba. Posebno u Južnoj Americi u zadnjih deset godina niču festivali na kojima se izvodi muzika koja se sluša za iscjeljivanje, za meditaciju, za kreiranje Nove Stvarnosti. Scenografija i nastup novih umjetnika je potpuno drugačiji. To više nije vatromet taštine i ega to je nešto novo i nam puno bliže, izvornije.

Jedan svijet se rastvara a drugi stvara pred našim očima.

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal