Art Eko – zeleni kotač ravnoteže – izložba članova ULUPUH-a


Svijest o ekologiji jača s porastom globalnog zagađenja, sad već alarmantnog. Plastika pliva po zaljevima oceana i mora, a sablažnjive slike uginulih ptica i riba i morskih sisavaca zbog progutane plastike šire se društvenim mrežama. Jednoobrazne kulture i siječa šuma ugrožavaju prirodnu ravnotežu. Umjetnici na brojne načine djeluju na podizanju ukupne svijesti o potrebi za drugačijim načinom ambalažiranja, za smanjenom proizvodnjom i upotrebom plastike, za razmišljanjem o održivom razvoju.

Art eko je trogodišnja manifestacija koja poziva i predlaže umjetnicima uključivanje u ekološko osvještavanje svijeta. Mijenjajući sebe mijenjamo svijet, tako otprilike glasi onaj mali ali važan doprinos na koji su umjetnici pozvani da za ovogodišnji Art eko osmisle radove, odgovore, apele ili sugestije aludirajući na  Zeleni kotač ravnoteže, kao aktualnost našeg doba.

Dovoljno je osvrnuti se oko sebe i pogledati stanje u svom gradu te zahtijevati da se sačuva i ojača epitet grada vrta, koji Zagreb ponosno nosi još od Lenucijevog doba. Kako se našaliti na račun loših stvari, čime oplemeniti zelene površine, kako pomiriti artizam i prirodnost, kako opjevati ljepotu cvijeća, drveća, ukrasnog bilja, fontana, zdenaca, potoka, pokazati nemar. No ekologija je daleko složenija od spomeničkih i parkovnih problema u životu jednog grada, kakav je Zagreb, koji doista s ponosom može nosili epitet grada-vrta. Ekologija je danas uključena u holističke programe održivosti, koji podrazumijevaju ravnotežu gospodarskih, socijalnih i energetskih faktora. Gdje su u tome dizajneri, dobro znamo, a gdje su tu umjetnici?

 

Evo, kako 43 autora odgovara na temu „Zeleni kotač ravnoteže“. To su radovi osobnih izraza i autorske osjetljivosti izvedeni u tehnikama i vrstama za koje su se autori specijalizirali.

Fotografijom (i videom) je najlakše iskomunicirati devastaciju prirode (Matuka, Martinić, Šimunić, Osrečak, Zrnc-Gregurina, Bakal  i Marić, Hlupić-Dujmušić, Petrović-Grilc, itd.) i opstanak  zdravih riba u čistom moru (Ćetković). Ilustracije imaju sasvim sigurno jaku odgojnu funkciju (Čizmek), samo ona traje u praksi tako dugo dok djeca ne odrastu, a onda ih sustav samelje, gube i napuštaju ono što su tako rado s puno osjećajnosti prihvaćali ili osuđivali. Srećom, ipak dio njih odraste ekološki osviješteno. Trud se uvijek isplati! Maska duševne boli (Le Both) govori o našoj bespomoćnosti, a Indijanci nas upozoravaju kako idemo, ako ovako nastavimo (Grgurina-Vučetić): Grana po grana, stablo po stablo….”Tek kada posječete posljednje drvo, tek kad zatrujete posljednju rijeku, tek kad upecate posljednju ribu tek tada ćete saznati da se novac ne može jesti.” (Proročanstvo Cree Indijanaca)Reciklirati, a ne objesno bacati to je trajna poruka građanstvu (Sanja Jakupec, Banoža Blažević), kao i oživljavanje tradicije izrade vune i filca tamo gdje se još uzgajaju ovce (Jakić). Izrada nakita česti je primjer kako iz ničega, ili odbačenoga nastaje ljepota. (Franić, Kolonić, Draženović, Delač, Krušelj-Pavličić, Balja). Pri kupovini  – Biraj ceker!  – to je onaj mali, a opet veliki prilog, kad se masovno prihvati, smanjenju zagađenja najlon vrećicama (Božica Petković).Cvijeće je zasigurno najljepši božji darak koji imamo na Zemlji i koji ostaje i postaje simbol naroda, identiteta prostora, klima, raskoši i nadasve ljubavi za prirodom bila ona mali artificijelni isječak u gradovima, poput parkova ili svečanih ugođaja na terasama, prozorima ili u stanu. (Njerš, Županić-Benić, Odić-Ozmec) Nezamislivo je i bilo bi tragično da toga nema! (Galaš). Odjećom, obućom, tekstilom, frizurom može se duhovito, upozoriti ili na jednostavan način osvjestiti temu art-eka (Hodak, Šebalj, Knežević, Polak, Trešćec) Keramika kao objekti i skulpture teže istoj želji osvještavanju i razrješavanju problema, viđenih iz naše malene perspektive u kojoj se čini da ubadamo poput komaraca, ali u interesu cijele kugle zemaljske (Šlibar, Ban, Galić, Čamber, Fališevac, Grandharb, Kabalin). Ironija i karikatura moćno su sredstvo upozorenja (Belaj, Rašović-Bodić, Midžić). I dok se svijet igra partije šaha s figurama borova i dimnjaka: „svijest je pred mat pozicijom, ali još uvijek ima mogućnosti probuditi se, trgnuti i na kraju pobijediti“, piše Klaudija Vukman. There is no plan(et) B – mi smo stanovnici jedine nam Zemlje, ističe Gabrijela Kožarić Budiša. Pitanja Art eka su otvorena. Odgovori leže u dugotrajnim procesima…

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp