Ljubav je nestala, mehanika vlada životom


Ljudi spekuliraju s burzama, s ratovima, s poslovima, s oglašavanjem, s očijukanjem, s financijama, s kapitalom, sa statusom, ugledom i imidžom; ljudi spekuliraju s inovacijama, profilima, izgovorenim riječima, izjavama, politikom, PR-om, diskursom, narativom, tabuom, izgledima, procjenama, stavovima, računicama, radnjama, blebetanjem, ulozima, rizicima itd. itd. – ukratko sa svime mogućim.

Sve je spekulacija i koristoljublje, ništa nije spontano, idealističko, izravno, iskreno. Sve se proračunava – svaki ishod – „što ja imam od toga“ – glavna mantra. Nitko ništa ne poduzima bez predumišljaja, i to se naziva racionalnošću, a radi se zapravo o dijaboličnom poduhvatu. No, dok se ne raskrinka laž, cvjetati će ti postulati iskvarenosti i patvorenosti. Teško je tome stati na kraj. Harmonija je nestala. Ljubav je nestala. Puka mehanika vlada životima. Sve se svodi na odrađivanje i „sređivanje“.

Više nema iskonske strasti koja traži pustolovinu. Sve je uokvireno u zacrtanim radnjama. Bez obzira što se promovira, temelji se na hladnim brojkama matematičkih jednadžbi. Zbog toga pjesnik ne dolazi do izražaja, jer se on nalazi izvan Profita kojem se svi klanjaju. Štuje se Znanost kao vrhovni postulat, a ta znanost dotiče samo površinu stvari i paralelno uklanja sve što bi moglo opovrgnuti tu metodu i ponuditi drugačije tumačenje, pa se zbog toga sve filtrira i analizira do sićušnih atoma u kojima želimo pronaći sami sebe, a da pritom nikome nije jasno o kakvoj se budalaštini radi.

Čovjek sve što treba znati o svijetu i o sebi već posjeduje u samom sebi. Potreban je samo duhovni uvid, a on se može iskristalizirati tek kad se započne s kreacijom. Sve je to zanemareno i bačeno pod tepih. Na taj način se štuje ono što srozava biće i što mu ne dopušta rast i cvat. Svi su “kakti izjednačeni“, a u biti vlada krvoločna nepravda i izrabljivanje. Ljudski um se još nije pomakao s mrtve točke.

On samo produžuje dimenzije svojih osjetila, bez da u njih zaista i dubinski pronikne. Tako se stvaraju klonovi i zombiji, kao potrošački mentalitet, koji ne vodi računa o duševnim potencijalima, već isključivo o „nadoknadi“ za uložen „trud“ koji se procjenjuje isključivo kroz isplativost poduzetih radnji; u krugu bezdušne i nezasitne Mašinerije koja iscrpljuje i uveličava „značaj“ potpuno promašenog načina života.

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp