Ljudskosti ponekad ima više u životinjskom svijetu nego među ljudima

Živimo u vremenu u kojem se empatija potpuno izgubila i u kojem svatko gleda samo sebe. Upravo je zbog toga lijepo vidjeti kako čovjek može učiti od životinja koje nisu opterećene uspinjanjem na društvenoj ljestvici i materijalnim bogatstvom. Da, ponekad upravo od životinja možemo ponovno naučiti biti ljudi.

Toliko je primjera nježnosti, međusobnog razumijevanja i empatije među životinjama koji kruže internetom u obliku raznih video uradaka, da je teško ne primijetiti da su i sami ljudi koji objavljuju takve sadržaje svjesni koliko smo se udaljili jedni od drugih i koliko je opasno to što smo bez razmišljanja prihvatili da netko od nas mora biti gladan, a netko drugi sit. Zašto bi to bilo normalno – da je netko gladan i siromašan, a netko sit i bogat? Zar je to normalno? Naravno da nije.

Ravnopravnost bi bila idealna opcija, svi bismo se tada osjećali bolje, a ovako se osjećamo loše baš svi – i oni koji su na dnu društvene ljestvice, kao i oni koji su na vrhu, iako toga nisu ni svjesni. Nitko ne može biti sretan znajući da ima puno previše toga u odnosu na ono koliko mu je potrebno za život. Raspodjela dobara nije ni ravnomjerna, ni pravedna, što doprinosi daljnjoj eroziji društva.