Ljudskosti ponekad ima više u životinjskom svijetu nego među ljudima


Živimo u vremenu u kojem se empatija potpuno izgubila i u kojem svatko gleda samo sebe. Upravo je zbog toga lijepo vidjeti kako čovjek može učiti od životinja koje nisu opterećene uspinjanjem na društvenoj ljestvici i materijalnim bogatstvom. Da, ponekad upravo od životinja možemo ponovno naučiti biti ljudi.

Toliko je primjera nježnosti, međusobnog razumijevanja i empatije među životinjama koji kruže internetom u obliku raznih video uradaka, da je teško ne primijetiti da su i sami ljudi koji objavljuju takve sadržaje svjesni koliko smo se udaljili jedni od drugih i koliko je opasno to što smo bez razmišljanja prihvatili da netko od nas mora biti gladan, a netko drugi sit. Zašto bi to bilo normalno – da je netko gladan i siromašan, a netko sit i bogat? Zar je to normalno? Naravno da nije.

Ravnopravnost bi bila idealna opcija, svi bismo se tada osjećali bolje, a ovako se osjećamo loše baš svi – i oni koji su na dnu društvene ljestvice, kao i oni koji su na vrhu, iako toga nisu ni svjesni. Nitko ne može biti sretan znajući da ima puno previše toga u odnosu na ono koliko mu je potrebno za život. Raspodjela dobara nije ni ravnomjerna, ni pravedna, što doprinosi daljnjoj eroziji društva.

Nikada nismo smjeli odustati od toga da budemo ljudi jedni prema drugima i da podijelimo koru kruha s drugim čovjekom u bilo kojem pogledu. Sreća je ugodna i lijepa kada se dijeli s drugim ljudima. I korica kruha je finija kada je podijeljena s nekim, a ne kada pripada samo nama.

U društvu nam je uvijek ljepše nego samima, zar ne? A, što smo sve spremni učiniti za naše prijatelje kada im je potrebno? Jesmo li im spremni pružiti ruku onda kada je to potrebno i s njima podijeliti obrok kada su gladni? I, što su naši prijatelji spremni učiniti za nas? Pogledajmo ove divne životinje i zamislimo se nad suvremenim čovječanstvom i količinom empatije i altruizma među svima nama…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp