- Elia Pekica Pagon
- Marko Fröhlich
Gordana Kovačić, doktorica znanosti sa znanstvenim interesom usmjerenim na ljudski glas, vokalne profesionalce, vokalnu higijenu i vokalni zamor, u prvoj polovini 2000-ih gostujuća znanstvenica na Institutu za fonetske znanosti Sveučilišta u Amsterdamu, autorica sveučilišnog udžbenika o glasu i brojnih znanstvenih radova, gostujuća predavačica na studiju logopedije Sveučilišta u Rijeci, živi u Zagrebu gdje radi kao spikerica na Hrvatskoj radioteleviziji. Sredinom 1990-ih počela je pjevati jazz nastupajući s ponajboljim hrvatskim glazbenicima. Uređivala je i vodila autorske jazz-emisije na radiju (RVG, Radio Samobor), pisala recenzije i članke o jazzu (Homo Volans, WAM), vodila jazz-festivale. Kao poklonica poezije samostalno je producirala vlastite autorske emisije o poeziji na radiju (HRT). Pokretačica je autorskog online projekta „Poetski tren“ smještenog na istoimenom YouTube kanalu Poetski tren - YouTube i Facebook stranici Poetski tren | Facebook. Projekt se bazira na produkciji multimedijalnog sadržaja u formi videa u kojem se prožimaju poezija, govorna izvedba poezije, glazbena i vizualna umjetnost s ciljem promicanja suvremene hrvatske poezije što je povod ovom razgovoru.
Kako ste došli na ideju pokrenuti projekt Poetski tren?
Iz ljubavi prema poeziji. Iz divljenja prema pjesnicima. To je pokrenulo i moje ranije poetsko-glazbene aktivnosti u smislu prezentacije poezije, ali u mediju radija. A Poetski tren je rođen prije malo više od dvije godine kada nam se uslijed korone život promijenio praktički preko noći. Sve je utrnulo, tako i priredbe na polju kulture i umjetnosti. Sve što je moglo migriralo je u virtualni svijet, a mnoge su aktivnosti baš zbog te više sile započele svoj život u virtualnom svijetu, tako i Poetski tren. Poklonik sam poezije i što sam starija uviđam koliko nam je u današnjem sve nasilnijem svijetu i u vremenu rastuće kolektivne tjeskobe ona potrebna.
Kako je raditi u novom mediju? Poezija i digitalni medij, društvene mreže na prvi pogled ne čine se bliski.
Da, na prvi pogled. Intimnost poezije i javnost mreža… No projekt je u koraku s vremenom, prilagođen današnjim potrebama ljudi, osobito novih generacija rođenih u digitalnom dobu koje sadržaje konzumiraju upravo na taj način podrazumijevajući da su informacije dostupne odmah, bilo gdje, posredstvom mobilnog telefona koji nam je postao dio tijela. Tako je Poetski tren uvijek tu, na dlanu.
Kao datum rođenja Poetskog trena odabrala sam Noć knjige, 23. travnja, postavivši prvi video na YouTube kanal „Poetski tren“ i prenijevši ga na Facebook stranicu istog naziva pa zainteresiranima preporučujem da posjete jednu od ovih mreža i uživaju u suvremenoj poeziji predstavljenoj na doista inovativan način. Iako je projekt digitalan, itekako je vezan za knjigu – jer iz knjiga crpi građu i istodobno ih promovira. Knjige mogu biti starijega datuma, no tu su i najnovija izdanja poznatih naših pjesnika kao i prvijenci pjesnika koje treba podržati i preporučiti za čitanje. Knjige ljudi vole. Zato knjiga nikad neće umrijeti. Poetski tren izravno doprinosi promociji knjige pa i promotivnim aktivnostima izdavača novih knjiga poezije.
Poetski tren promovira suvremeno hrvatsko pjesništvo. Sonja Manojlović, Vesna Biga, Monika Herceg, Marko Pogačar, Nada Topić, Tonko Maroević, Martina Vidaić, Olja Savičević Ivančević, Dorta Jagić, Andrijana Kos Lajtman…neki su od autora koje ste obradili, no na YouTube kanalu Poetskog trena ima i poezije stranih autora.
Da, s vremena na vrijeme bude objavljen poetski tren nekog stranog pjesnika, ali poezija je na kanalu dominantno hrvatska i tako će ostati. Imamo snažnu i neumornu pjesničku scenu, mnogo individualnih aktivnosti kao i organiziranih programa, nakladnici objavljuju knjige poezije…ima se što čitati od naših autora, ali kao da se baš ne čita. Zato ljude treba informirati, zainteresirati ih, a upućenima pak prezentirati to o čemu znaju u novom ruhu. Što se tiče stranih pjesnika, do sada ih je objavljeno 10-ak. Charles Bukowski, Adam Zagajewski, Jack Kerouac… Vjerujem da poetski trenovi stranih autora osvježavaju ukupan sadržaj.
Gledajući video radove na YouTube kanalu Poetskog trena, primjećuje se da su početni radovi prerasli u prave virtualne likovne izložbe.
Može se tako reći. Kada sam predstavila prvi video, nisam niti sanjala da će se to razviti u ovako složen i dugotrajan projekt. To mogu zahvaliti interesu i brojnim pohvalama kolega i prijatelja, poklonika poezije koji su prepoznali vrijednost ovog entuzijastičkog pothvata, a i potrebnost. Pitali su što je sljedeće, koji autor… I tako sam jednostavno morala nastaviti (smijeh). Spomenula sam potrebnost projekta jer sam zamijetila da takvih zamisli u internetskom prostoru nema pa me i to ponukalo. Isprva sam bila fokusirana na zvučnu sliku pjesme birajući pažljivo glazbene podloge za svoje interpretacije koje sam jednako pažljivo pripremala, a slika se tada, u prvim radovima bazirala na fotografijama iz javne domene, po jedna-dvije fotografije u videu, no vrlo brzo sam shvatila da se i taj dio može napraviti autorski, s umjetničkim potpisom uz mogućnost promoviranja i vizualnih umjetnika.
Velik broj njih je sudjelovao u izradi poetskih trenova i sve ih je više. Svima im veliko hvala. To su Aleksandar Bezinović, Sebastijan Dračić, Agata Lučić, Damir Stojnić, Vatroslav Kuliš, Maja Gjajić, Predrag Todorović, Andrej Tomić, Kristina Kinkela Valčić, Klasja Habjan, Tatjana Politeo, Ana Sladetić, Zoran Kolarić, Kaja Kajfež…i još mnogi, mnogi drugi. Teško ih je sve ovako u jednom dahu nabrojati. S glazbom se u Poetskom trenu dogodilo slično. Isprva je bila isključivo iz postojeće diskografije, no ubrzo sam uključila naše autore koji skladaju i izvode glazbu baš na stihove pjesme čiju multimedijalnu prezentaciju pripremam.
Okupili ste vrhunske glazbene umjetnike. Najviše je jazzista. Miron Hauser, Miro Kadoić, Saša Nestorović, Bojan Z, Mario Igrec… Je li to zbog vaše pasioniranosti jazzom? Poznata su Vaša pjevačka iskustva u jazzu, a i to da ste godinama vodili jazz-emisije na radiju.
Nesumnjivo su to razlozi odabira jazz-umjetnika, a i zavidna njihova kreativnost i nesputanost, moć improvizacije tako karakteristične za jazz. A tu je i praktičnost. Zbog dugogodišnje suradnje koju smo zajedno ostvarivali na brojnim pozornicama bilo mi je prirodno, a moram reći i manje neugodno njih upitati bi li skladali, izveli i snimili glazbu prema poetskom predlošku za honorar od točno nula kuna. Svi ovi kreativci i vrhunski umjetnici pristali su. No to ne može ići u nedogled. Umjetnost nije dokolica nego posao, rad koji kao i svaki drugi rad ima svoju vrijednost i treba biti plaćen. Doista sam im neizmjerno zahvalna. Tu su još neki autori koji nisu isključivo jazzisti i kojima jednako zahvaljujem i smatram ih suradnicima u projektu: Adrian Oproiu, Viktor Lipić, Zoran Puljek, Maro Market, Branimir Njikoš, a nećete vjerovati – i dvoje pjesnika – Ana Brnardić i Davor Šalat!
Što vama kao autorici projekta znači Poetski tren?
Znači mi mnogo. Znači mi sve više i više. Divno je gledati kako se projekt razvija i raste. Divne su suradnje i uspostava komunikacije čak i prijateljstava s novim ljudima, razmjena misli i ideja. To i jest smisao, uvijek i u svemu – komunikacija. Radi se nešto dobro, lijepo i vrijedno što ostaje, što je na raspolaganju svim ljudima bilo kada i bilo gdje, znatiželjnicima, studentima, umjetnicima, stručnoj javnosti… Osobito raduju kontakti s obrađenim pjesnicima i njihove reakcije. Na početku sam pomalo i strepila pitajući se kako će baš oni reagirati, ali sve je dobro, štoviše, podržavaju ideju i izvedbu Poetskog trena.
Vjerojatno zato što je jasno koliko Poetski tren poštuje, voli i podržava njih, tj. poeziju. Ti osjećaji su uzajamni. I to je bitno. Istaknula bih podršku i suradnju s Hrvatskim društvom pisaca koje je među prvima prepoznalo vrijednost i potencijal projekta. Za nama je uspješan zajednički program u sklopu prošlogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige pa i ove godine priređujemo online program u sklopu iste manifestacije, opet uz potporu Grada Zagreba.
Vjerujem da će suradnja nastaviti rasti. Hrvatsko društvo pisaca mnogo čini za promociju hrvatske poezije i uopće književnosti u regiji i svijetu što je vidljivo u brojnim i raznovrsnim aktivnostima na polju nakladništva, međunarodne razmjene pisaca, međunarodnih književnih festivala, no i unapređenja profesionalnog i materijalnog položaja pisaca u Hrvatskoj. Prepoznavanje od strane takve umjetničke udruge velika je čast i priznanje.
Kako vidite budućnost projekta?
Voljela bih da Poetski tren nastavi rasti i granati se. Ponavljam, to je sve moguće zahvaljujući kreativnom doprinosu i suradnji brojnih autora čije je stvaralaštvo utkano u projekt. Rađaju se i neke nove želje i ideje, no njihovo ostvarenje nije moguće bez osiguranja materijalnih sredstava. U jednom trenutku entuzijazam, nažalost, više nije dovoljan.
Već sada je vrlo teško održavati projekt. Voljela bih da Poetski tren dobije i novčanu podršku kako bi se koliko-toliko honoriralo angažman autora i produkciju video radova kojih je mnogo, trenutno oko 120, a to znači stotine i stotine uloženih sati rada. Poetski tren, svi u njega uključeni dokazali su da to zavređuju. Promičući poeziju na jedinstven i inovativan način Poetski tren stvara trajnu vrijednost, a nastavi li se tako, usitinu je to doprinos nacionalnoj kulturi.
