Iznenadni odlasci mladih, zdravih ljudi sve više nas zabrinjavaju


Cenzori su do sada zamračili veliki broj objava koje se tiču cjepiva, jer se u tim objavama ne reklamira cjepivo, već se dovodi u pitanje učinkovitost istog, neophodnost istog ili se, ne daj Bože, ističe štetnost cjepiva. To nimalo ne čudi – za to su plaćeni. Istina je kako nitko ne može reći kako je netko preminuo od cjepiva. Ne možemo i nećemo to niti reći, ni napisati. Ali, možemo se uvijek iznova čuditi iznenadnim odlascima ljudi koji umiru neposredno nakon primitka cjepiva u svojim mladim i najboljim godinama i često bez ikakvih zdravstvenih problema ili primarnih dijagnoza.

Ono što je vrlo interesantno je to da su teme koje se tiču iznenadnih smrti u ovom našem vremenu u kojem se ističe sloboda govora – postale zabranjene od početka proglašene pandemije, odnosno procjepljivanja svjetskog stanovništva. U medijima je doslovno postalo zabranjeno objaviti da je netko tko je preminuo bio cijepljen, makar nigdje ne piše da je ta osoba preminula od cjepiva jer to ionako nitko ne može znati osim liječnika u bolnicama i Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku. Uzrok nečije smrti saznaje se nakon obdukcije, a novinari se time ne bave, ali se imaju pravo pitati – što ako se od javnosti krije pravi uzrok nečije smrti?

Jedno od pitanja koja javnost postavlja je i to – kako to da mjerodavni odmah znaju da je netko preminuo od korone? Zar samo zato što je u trenutku smrti bio pozitivan na koronu? Zar je postojanje virusa u nečijoj krvi dovoljna činjenica koja će preminulog uvrstiti u statistiku preminulih od korone? Kako znati da li je netko preminuo s virusom u sebi ili od virusa? Kako to znati? Tko to može ustvrditi? Od čega je preminula osoba koja bila cijepljena i uz to preboljela koronu ili je bila pozitivna na korona virus u trenutku smrti? To ne znamo, niti možemo to znati. No, možemo i moramo se pitati – zbog čega i od čega toliki broj ljudi u najboljim godinama iznenada napušta ovaj svijet? Sve su to stvari o kojima se imamo pravo pitati. Imamo pravo pitati se zašto se nešto događa i da li je istina to što nam govore da je istina, zar ne?

Cenzori su ionako u službi pandemijske propagande, tako da je i sama činjenica da je netko tko je preminuo bio cijepljen odmah podložna strogoj cenzuri i cenzori će to brže – bolje zamračiti, nalijepiti svoju naljepnicu preko tog teksta i po ne znam koji put napisati neistinu – kako se u tekstu insinuira da je ta osoba preminula od cjepiva, što nije točno, jer to nigdje ne piše, niti tko to insinuira ako se samo navodi da je netko tko je preminuo bio cijepljen. Na veliku žalost promotora cjepiva, veliki broj cijepljenih ljudi dobiva korona virus, veliki broj cijepljenih ljudi biva hospitaliziran i iznenada napušta ovaj svijet, što ne znači da su preminuli od cjepiva, ali svakako nam daje misliti i ostavlja nam prostor za brigu.

Ako mediji mogu pisati o tome kako je netko tko je preminuo imao korona virus, tada možemo pisati i to da je netko tko je preminuo bio cijepljen, zašto je to odjednom problem? Zašto je nešto dozvoljeno napisati, a nešto ne? Zašto su jedne činjenice medijski prihvatljive, a druge ne? Zašto je činjenica nečijeg preboljenja korone medijski prihvatljiva, a nečiji cijepni status ne? Zašto cenzori cijepni status preminulih ljudi smatraju kontroverznom činjenicom, dok je korona virus, odnosno postojanje istog u tijelima ljudi – više nego poželjna činjenica kada govorimo o preminulim ljudima? Ispada kako je dozvoljeno umirati od korone, ali ne i od nuspojava cjepiva koje su isplivale u javnost. Sva ta pitanja o uzrocima tolikih iznenadnih smrti naprosto zahtijevaju odgovore koje javnost ima pravo saznati.

Pandemijskom marketingu nikako ne odgovara da se objavljuje kako malodobni, mladi ljudi i ljudi u najboljim godinama umiru nakon cijepljenja jer je to protivno promociji cjepiva na kojemu moćnici zarađuju ogromne novce. Plaćeni cenzori, pardon, jako dobro i predobro plaćeni cenzori su tu da promotorima cjepiva omoguće prostor za njihov marketing, a sve što govori protiv toga ili što nije u skladu sa službenim narativom – što ne govori u prilog toj globalnoj promociji cjepiva predstavlja problem i mora biti sankcionirano. Cjepivo u medijima jednostavno mora biti prikazano kao nešto fantastično i spasonosno. Tako je naređeno s vrha piramide moći. A, promotorima istog mora biti omogućen prostor za neometanu promociju cjepiva.

Na taj način javnosti se oduzima pravo na drugu stranu vijesti, na drugu stranu medalje i na jedan objektivan pogled na trenutna događanja s jedne alternativne strane koja nije plaćena da nešto piše ili govori, već koja pokušava osvijestiti javnost o postojanju druge strane, osim ove koja se promovira i svima nama nameće na sav glas.

Diljem svijeta organiziraju se tihi prosvjedi tijekom kojih ljudi nose transparente s fotografijama ljudi koji su preminuli nakon cjepiva. Na društvenim mrežama možemo vidjeti video reportaže s tih prosvjeda. Sjećam se nekoliko njih koji su se održali u Italiji. Bile su to nepregledne kolone ljudi koji su u tišini prolazili ulicama noseći transparente s fotografijama ljudi koji su preminuli nakon primitka cjepiva.

Jedna od zapaženijih je i „Akcija 200“ iz Perpignana u Francuskoj koja prikazuje negativne strane cjepiva protiv Covid-a. “Akcija 200” predstavlja mirne prosvjede u Perpignanu, a cilj ovih demonstracija je osvijestiti javnost o 200 iznenadnih smrti i pokazati na taj način negativnu stranu cjepiva protiv Covida. Prosvjednici obično mirno stoje s fotografijama preminulih ljudi uz cestu ili hodaju po gradu s transparentima na kojima su fotografije ljudi koji su iznenada napustili ovaj svijet, a bili su primili cjepivo protiv Covida.

Sebastien Horsten, organizator ovog pokreta, sebe ne definira antivakserom, već se predstavlja kao netko tko je protiv cjepiva protiv Covida, pogotovo sada kada su djeca prisiljena na cijepljenje. U Francuskoj, druge skupine pozdravljaju ovu inicijativu i također se organiziraju za prosvjede protiv glavne struje nametnutog mišljenja, jer smatraju kao i mnogi ljudi diljem svijeta, da javnost ima pravo i na drugu stranu vijesti. Sébastien je sretan što vidi kako njegov pokret polako, ali sigurno raste. Ističe kako je pacifist i pažljivo provjerava svoje izvore i slike žrtava. Za sebe kaže da nije urotnik, nego doušnik.

Sve u svemu – ovo cjepivo je nešto novo u našim životima i nešto u što mnogi ljudi s pravom sumnjaju, kao što mnogi religiozno u njega vjeruju. I neka svatko postupi u skladu sa svojom savješću i svojom voljom i neka svatko ima pravo na izbor. To bi bilo najbolje. A mimohodi posvećeni preminulim ljudima ne bi smjeli ni u kojem slučaju biti smatrani nečim kontroverznim, zar ne? Imamo pravo na sumnju u nešto što nam se tako agresivno nameće…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp