Sanja Trifunović Hiblović – Čuvajmo jedni druge


Jučer je jedna mama ubila svoju kći od pet godina. Prekjučer je jedan val odnio jednu curicu od također pet godina u svoje dubine. U prvom slučaju mnogi iz obitelji znali su da je mama agresivna i da tuče malenu. Nisu nikada reagirali. Toga dana žena je iz vrtića uzela kćerkicu koja ju je snažno zagrlila i ushićeno joj pokazala svoj novi crtež.

Odgajateljice su u šoku. Pola sata nakon toga djevojčicu je izbola nožem. U drugom slučaju svi se pitaju – zar je moguće da na prepunoj plaži kupača nitko nije primijetio da se djevojčica udaljila, da blizu nje nikoga nema. Mama je dojila malenog brata i svo vreme je pratila stariju kćerkicu pogledom.

Bio je dovoljan trenutak da je izgubi iz vida. Odmah je dala alarm. Našli su je nakon dva sata, nedaleko od obale s glavicom okrenutom prema dole. Dvije tragedije koje su mogle biti spriječene. Svakoga dana se događa nešto što se ne bi trebalo dogoditi. Ne volim pričati o ovakvim stvarima, još manje pisati, ali taj duboki osjećaj u meni da je nekada potrebno samo malo otvoriti oči, ne samo kada se radi o nama, o našim bliskim ljudima, o našoj deci, naprosto mi ne da mira.  

Potrebno je pogledati oko sebe, da budemo oprezniji, posebno kada se radi o bićima koja se ne mogu sama zaštititi, djeca i stariji ljudi. Pa i životinje. Malo vode, koliko nas košta… Eto, kad stari čovjek prelazi ulicu i damo mu ruku, tko zna, možda smo mu spasili život, tko zna da li bi ga u sljedećem trenutku udario neki auto da nismo bili tu.

Kada vidimo ugroženo dijete u nekoj obitelji, ženu koju netko maltretira… zašto ne reagiramo? Nekada jednom gestom možemo spriječiti nešto što ne možemo ni sanjati da bi se dogodilo. Nekada okrznemo nešto pogledom, ali se ne zaustavimo. A trebamo. Život je najvrjednija stvar koju imamo, a tako lomljiva… Čuvajmo jedni druge.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp