Elia Pekica Pagon – Doživotno ćemo osjećati posljedice najveće pljačke u povijesti hrvatskog naroda


Nedavno smo saznali kako je uhljebima koji se zapošljavaju preko veze napokon odzvonilo. Od sada će se uhljebljivanje navodno provoditi digitalnim putem, pa će novopečeni uhljebi biti stručni ljudi, a ne nečiji rođaci sa stranačkim iskaznicama vodećih stranaka. Je li moguće da će stranačke iskaznice prestati biti najvažniji dokument pri zapošljavanju u državnim službama? Nadajmo se da su čuda moguća, iako je teško u to vjerovati.

No, sve i da bude tako, što je s onim uhljebima koji su se svih ovih dugih godina uhljebljivali preko stranačkih veza i po ideološkom ključu? Hoće li oni sada digitalnim putem biti detektirani i dobiti otkaze ili će nastaviti sjediti u svojim uhljebničkim foteljama? Hoće li svim onim ljudima koji su preko veze stekli lažne povlastice iste biti oduzete? Naravno da neće. Sve je to farsa za javnost.

Sasvim je izgledno da će se i dalje događati da netko preko veze dođe do posla u državnom i javnom sektoru ili da netko iz privatnog sektora preko veze dođe do novca iz proračuna. Već smo oguglali na te nepravde. Tijekom svih ovih godina nismo mogli učiniti ništa da to spriječimo. Tko god je bio na vlasti – sve je ostajalo isto i nitko nije baš ništa promijenio.

U vrijeme izbora svi su puno obećavali, kako bi na vlasti nastavili s istom praksom – održavanja statusa quo i uhljebljivanjem ljudi kojima su stranačke iskaznice i rodbinske i zavičajne veze začinjene ideološkim glupostima značile više od stručnih kvalifikacija.

Višestranačje u nas nije urodilo plodom. Pokazalo se istim kao jednostranačje. Sve je bila laž. Sjetimo se kako se svojedobno govorilo kako je došlo neko novo vrijeme, vrijeme slobode i demokracije. Ma kakva sloboda i kakva demokracija? Preko noći su nas preplavili korupcija i lopovluk neviđenih razmjera. Sve lopov do lopova i sama grabež.

Kriminalna pretvorba i privatizacija sramota su kakve nema i najveća pljačka u povijesti Hrvatske. Naglo je došlo do pada industrijske proizvodnje i gubitka tržišta. Nova tržišta nisu se osvajala, kao što nismo bili dovoljno konkurentni za ravnopravno uključivanje u globalnu ponudu roba i usluga.

Došlo je do naglog porasta nezaposlenosti čime je osiromašen veliki broj ljudi. Tijekom pretvorbe i privatizacije pojavili su se na društvenoj pozornici preko noći nekakvi čudni tajkuni kojima su doslovno bile poklonjene neke od najuspješnijih hrvatskih tvrtki koje su do tada bile u stopostotnom vlasništvu hrvatskog naroda (čitaj: opljačkanog i obespravljenog naroda), a koje su ti novopečeni tajkuni potom u potpunosti upropastili. Sada iz priloženog vidimo kakvo je to novo vrijeme kojemu smo se nadali. Doživotno ćemo osjećati posljedice te pljačke. Nikada nam neće biti vraćeno ono što je bilo naše.

Sve te stranke koje su loše glumile višestranačje ispale su iste, što se vidjelo iz nakaradnih koalicija koje su se sklapale samo kako bi se bilo na vlasti. Ispalo je kako je samo važno biti na vlasti i oko vlasti, neovisno o kojem se sustavu radi. Demokracija nije položila ispit. Crony kapitalizam (ortački ili rođački kapitalizam) svima nam već godinama pije krv na slamku, a mi sve to podnosimo, promatramo i šutimo, jer smo svjesni da ne možemo ništa promijeniti ukoliko i sami ne uđemo među te dokazane kriminalce, što nam je samo po sebi gadljivo.

Društvo izraslo na tako lošim temeljima sada pokazuje loše rezultate u novim generacijama razmaženih potomaka stranačkih uhljeba i ratnih profitera (čitaj: samozvanih nadljudi) koji uživaju znatno veća prava od svojih vršnjaka koji su potomci običnih građana. Jaz između tih samozvanih nadljudi i običnih smrtnika je ogroman i teško je danas uopće govoriti o društvu kao takvom jer društvo bi trebalo podrazumijevati neku simbiozu, nekakvu homogenost i međusobnu povezanost među ljudima koje upravo zbog kriminalnih temelja ovog novo-starog prostora u tom famoznom novom vremenu naprosto nema.

Nikada nismo smjeli dozvoliti ideološkim farsama da preplave medijski prostor. Nikada nismo smjeli dozvoliti pljačku hrvatskog naroda. Nikada nismo smjeli pristati na tobožnje novo vrijeme u kojem će ono što je pripadalo svima nama pripasti privatnim rukama koje to nisu stekle. Ni prostor, ni vrijeme ne mogu se rezati škarama. Sve ono što se dogodilo svi ćemo doživotno pamtiti. Živjet ćemo dan po dan i duboko u sebi znati da smo prevareni, opljačkani i obespravljeni pod nakaradnom krinkom slobode i demokracije i s velikim blagoslovom našim dragim političarima toliko dragog Zapada.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp