Mario Žuvela – Nemoj zaobići ljude s malo tuge na licu


Koliko si puta do sada ljude priupitao kako su. A onda slušao njihove odgovore. Ali jednu stvar zapamti. Kad ti netko kaže da je dobro, nemoj samo kimnuti glavom, već dođi i zagrli ga. I vidjet ćeš dogodit će se nešto jako neobično. Poteći će mu suze niz lice. Suze kakve nikada nisi vidio. I shvatit ćeš jednu stvar. Nije dobro. Nitko nije dobro.

Samo se pretvara da je. Jer želi biti dobro. Jer se boji svijeta koji kažnjava iskrenost, jednostavnost, dobrotu. Nemoj zaobići ljude s malo tuge na licu. One koji su maločas plakali. Možda možeš čudo napraviti. Samo jednom riječju. Nekom gestom pažnje. Poštovanja.

Zagrli dušu koja je umorna, napaćena, ostavljena. I oživit ćeš je. Ponovno. Saslušaj nečiju priču do kraja. I dopusti da ljudi pred tobom budu ljudi. I da tvoju blizinu osjete kao nešto lijepo. Ništa više neće biti isto. Dobio si jednog prijatelja. Razlog da živiš. I da netko vjeruje u ljudsku dobrotu.

Kad vidiš da ti nestaje snage, nakon ljudi koji su te povrijedili, odnosa koji nisu uspjeli, prilika koje su ti pobjegle – ne donosi odmah neke konačne odluke. Daj malo vremena sebi! I svojoj duši da dođe k sebi! Da se oporaviš od svih onih koji su bili fini prema tebi, a zapravo su ti nož u leđa zabadali. Kad se srce razbije u tisuće komada, shvati da tada svijet ne prestaje. Samo se one bitne stvari tvog života preslažu na jedan drugačiji način.

Nemoj se razočarati kad je previše izgubljenih bitaka iza tebe. I najveći borci su ih imali. I plakali kada nitko nije gledao. I mislili kako nikada neće izaći svjetlo na kraju tunela. No izišlo je. A u tim teškim trenucima samo se ostani držati onih koji te vole i na koje možeš računati. I vidjet ćeš. Pokrpat će netko tvoju prazninu. Ponovno probuditi tvoje nade. I bit ćeš kao nov. Spreman za novo poglavlje priče svoga života. Čisto. Novo. Neponovljivo.

Svako jutro život mi zalijepi jedan novi flaster na ranu. Suncem koje izlazi. Osmijehom slučajnog prolaznika. Nježnom riječju drage osobe. Ljepotom prirode koja se budi. A ja se pitam jesam li možda postavio previše očekivanja od sebe i od drugih? Ne moraju ljudi biti onakvi kakvi misliš da moraju. Niti ti moraš biti onakav kakav si zacrtao da budeš. Kad to u riješiš u svojoj glavi svakako će biti manje rana. Pusti život da se događa onako kako se događa. I budi zahvalan za ono dobro u njemu.

Svakog dana ne tražim mnogo od života, ne trčim za mnogim. Tek da se radujem onome što imam i ne brinem puno oko onog što još nemam. Sve ima razloga i sve što treba doći će u svoje vrijeme. I ljudi i stvari. Isto tako i otići će. Bilo ti drago ili krivo. Što je suđeno da ostane uz tebe, ostat će. Kako god bilo – zadrži osmijeh na licu i pozitivan stav u srcu. Neka ljudi misle što misle, a ti živi svoj život kako misliš da je najbolje.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp