Da bi čovjek mogao voljeti, potrebne su mu dvije stvari: strast i energija. Ljubav je kretanje, neprestana izmjena svijetlećih vlakana u polju svijesti – to je energija. Strast je u izgaranju od žudnje za njome, jedva čekati sljedeći trenutak u kojem se nalazi još više Ljubavi. Ako nam se ne tresu koljena od same pomisli nad voljenjem, onda treba mijenjati strategiju i posezati za energijom koja će poticati našu uzbuđenost i još veću strast.
To djelovanje je poput znatiželje lovca za sviješću. Jer kako lovac lovi? On prati plijen, ide za njim, vreba ga. Pa pratimo onda i mi Ljubav u sebi, vrebajmo je, idimo za njom! Svako mistično iskustvo, neobični događaj ili maleno čudo, tragovi su što nam ih ona ostavlja da ih pratimo. Ima tu, kažu, puno lovaca i divljači, ali nakon svega, shvatit ćemo da je ipak Ljubav jedini pravi Lovac, a mi lovina.
Kada osjetimo propuh odmah imamo reakciju: osjetimo hladnoću, nelagodu, a možda počnemo i kihati! Neki se ozbiljno razbole ako na njemu duže ostanu! Ipak, Amerikancu je to smiješno: oni nemaju riječ za propuh. Pa kako to? Vjetar je isti, tijelo je isto, sve je isto. Ali, nije! Postoji preduvjerenje, vjerovanje i program.
Ova tri obrasca ponašanja temeljni su uzrok sve patnje na ovom planetu. Kada malo bolje razmislimo, to je doista fascinantno: ni jedan od njih se ne vidi, ne zna se kako izgledaju, ni kada su se uselili kod nas. A drmaju planetom! No, znamo njihovu moć.
Pa ako znamo koliko su obrasci ponašanja moćni, zašto ne razvijati preduvjerenje voljenja? Recimo, uvjerimo sebe da kada kažemo Volim te, otvaraju se portali sreće i obilja! Zamislite: izgraditi civilizaciju koja bi se temeljila samo na iskustvu voljenja i sve bi pretpostavila toj sili! Kakav bi to svijet bio!
