Sanja Trifunović Hiblović – Koliko se dragocjenog vremena izgubi pred ekranima?


Mnogi se žale na razne TV programe. Kažu da su smrt za ljudski mozak, intelekt, da utječu na odgoj, kulturu, budućnost. Ne sumnjam da su u pravu… ali…

Sve dok se u domovima i sam raspored namještaja okreće prema TV-u, dok se sve fotelje, kauči i stolice vrte prema tom uređaju kao prema centru svijeta, dok imamo osjećaj kada sjednemo u dnevni boravak sami ili u društvu da smo u kino dvorani, sve dok je TV uvijek upaljen danju i noću, dok ga čujemo u svim prostorijama i kada ga ne gledamo, dok služi i kao osvjetljenje umjesto noćne lampice, sve dok se uspavljujemo u njegovu društvu, dok nam i u san i u snove prodire, dok je prisutan i u kuhinji, dječjim sobama, još malo i u zahodu.

Sve dok se pitamo što bismo drugo mogli raditi kada ne bi bilo televizora, ne trebamo se žaliti na šund programe, a još manje bi nam trebalo smetati što drugi gledaju. Jer svega ima i za svačiji ukus. TV nije ništa više od uređaja koji svi imamo, ali ga na različit način koristimo. Nekome je neophodan za život, a netko bez njega može baš lijepo živjeti.

Slična je situacija i s računalima i telefonima. Sve je stvar našeg osobnog izbora, potreba i interesa. Svatko od nas raspolaže svojim vremenom i unosi u svoj život ono što želi. Koliko se samo dragocjenog vremena izgubi pred ekranima, postanemo svjesni toga tek onda kada sve pogasimo.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp