Ljudi moraju biti zabavljeni; moraju biti „ušlagirani“ – TV ekranom, rasprodajom, sniženjima i popustima. Po čitave dane zbrajati i oduzimati kune i lipe – to je cilj današnjeg života. Privid da si „uštedio“; a kupio si pizdariju koja će ti otežati, neprimjetno, život. Tako se ide iz krajnosti u krajnost. Nema stanke, nema pauze. Žurno na vlak, izmaknut će nam „super“ prilika.

Danas je odobrena posebna akcija: za studente, za penzionere, za nezaposlene. Obrazovanje ti ispere čitav mozak. Naštrebaš tisuću podataka, za dva mjeseca, nakon svjedodžbe, sve zaboraviš. Kao da nisi ni pohađao školu. Nitko te za ništa ne priprema; svi te samo upozoravaju, varaju, kontroliraju i nadziru. Poštuj propise! Poštuj zakone!

Virtualni svijet je postao život, realnost je uništena, hiperprodukcija smeća, klinci nikud ne idu bez mobitela, sve se slika i objavljuje; statusi: prenatrpane idiotarije. Živi se od lajka i živi se za lajk. U centru pažnje je svatko; tako se stvara privid važnosti. Svi su megalomani. Natjecanje je pogubno. Moraš pratiti svaki trend, inače te se odstranjuje; više se ne možeš pohvaliti „uspjehom“.

Sve je zagarantirano kroz modu i šund. Umrtvljeno je zbivanje. Praktično djelovanje više ničem ne služi, njega se samo odrađuje; radi se prek’ one stvari, a jedva se čeka da se uđe u virtualni svijet. Imamo svoje likove i svoje profile – to je jedino vrijedno održavanja. Hodanje je zamorno, igra je apsurdna. Razgovor je paušalan. Sve je krivotvoreno. Nema mašte.

Ukinuta je zbilja. Funkcionira samo ono što se može pretvoriti u linearnu funkciju: u proračun: ishod svake radnje. Nitko ne živi sam sa sobom. Od sebe se bježi. Svatko strepi od zlostavljanja. Promovira se tolerantnost, a vlada netrpeljivost. Sve je iskvareno i kontradiktorno, okrenuto naglavačke. Samo se glumi, ništa se ne preispituje. Sve se uzima onako kao dolazi, bez odmaka, bez prosudbe. Sve se ocjenjuje prema top listi. Samo hit prolazi, sve ostalo je nebitno.