Neno Ljubić – Moć pozitivnog razmišljanja


Možemo li mi pozitivno razmišljati? Ono, bez prestanka, po konceptu “moći pozitivnog razmišljanja”? Paa, možda par minuta, do sljedećeg primjećivanja da smo zalutali. To bi možda mogli anđeli ili neke dobre vile, ali mi ne možemo.

Unutarnji dijalog beskrajna je vrtnja sjećanja i podataka. I uglavnom vrti mrakove i prijetnje; vrti ono čega se najviše boji i što mu (nam) predstavlja najveću prijetnju. Problem je u tome što misli nikako nisu naš predstavnik, ako govorimo o čovjeku kao Biću. Da nas one predstavljaju naučile su nas uglavnom religije, jer one čovjeka započinju njegovim mislima i djelima.

Ono što mi doista jesmo daleko je prije toga vremena. Misli su proizvod linearnog svijeta i njegovih obilježja. To je sve ono što smo već čuli i vidjeli, a siguran sam da postoje i neki drugi načini njihova prenošenja za koje nemamo pojma. No, podaci su uredno tu i mi ih marljivo i predano iz trenutka u trenutak u svojim glavama nabrajamo, jedan po jedan.

Svi pokušaji trajnog pozitivnog razmišljanja ogroman su i uzaludan napor. To je poput lososa koji ulaže nevjerojatnu energiju da se uspne uz golemi slap, da bi nakon toga uginuo. Caka je u tome da je sav naš doživljaj svijeta zapravo bitka između unutarnjeg promatrača i tumača onoga što ovaj vidi. Ne gubite svoju energiju i vrijeme na tu borbu!

Radije apsorbirajte svijet i svoje iskustvo u njemu putem voljenja. Neka vaše ‘Volim te’ zauzme što više svijeta! A to je poprilična pozitiva, zar ne?

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp