Krvava bitka


Svi se natječu za nekakav „prestiž“, omamljeni diskursom dijabolične ideologije. Djecu se ne odgaja, već ih se šalje u rovove; snađi se druže, prije ili kasnije; a djecu se voli i razmaziti, pa onda u samom djetinjstvu imamo ogromni raskol: s jedne strane jedno, s druge drugo. Jedno se propovijeda, drugo se živi; jedno se plasira, drugo se zagovara. Trendovi se prate jer sljepoća vlada; vršnjaci se okome kad nanjuše slabost; jer iz vlastite slabosti ne mogu profitirati, pa pumpaju ego već od malih nogu.

A mnoge tako pošalju na psihijatriju, prije ili kasnije to se zavuče u podsvijest; pa imamo ili probitačne megalomane ili pak psihijatrijske slučajeve, no međutim svi pate od iste duševne bolesti, i jedni i drugi, samo što u prvom slučaju stvarnost to potiče i odobrava, a u drugom osuđuje i kažnjava. Biti „jak“ je ultimatum koji se slijedi; ne tolerira se ništa drugo, opstanak je krvav, neki prođu blaže, neki teže.

No, od onih koji ne posjete duševnu bolnicu, nema se ni što očekivati, kad se radi o težnjama na duhovnom planu. Oni su izmodelirani i dokrajčeni. Proći će im život u iluziji. U iluziji nadmoći i „superiornosti“; a to će dalje promovirati svojim stilom života. No, nigdje se ništa ne uči – zaboravi cestu, zaboravi školu, zaboravi roditelje, zaboravi „prijatelje“; svatko ti se dodvorava kao Eva s jabukom, zove te na proslavu jačanja ega. Moraš biti „netko i nešto“, znači financijski profiter, inače si „nitko i ništa“.

Samo se rijetki sami snađu, ako se dovoljno duboko zadube u vlastitu dušu; tada postaju jači od bilo koga i ništa ih više ne može smesti. Ali to treba dočekati; a taj posao, od početka, nije nimalo lak, naprotiv, vrlo je riskantan i vrlo diskutabilan, sve dok samog sebe ne počneš ocjenjivati sukladno svom duhovnom uvidu; a do toga se dolazi teško i postepeno. Na tom putu će ti se tisuću puta srušiti snovi, biti ćeš izigran, ismijan i puno puta omalovažavan.

Nećeš ništa postići, jer neće biti nikakvih uvjeta koji bi odobrili ili pohvalili napor. No, moraš ustrajati. A to i osjećaš. Zato i ideš dalje. Kad jednom otpišeš sve tuđe opservacije i skineš sa sebe grbaču pozornice, postat ćeš slobodan. Moći ćeš raditi što želiš. Nikakva intervencija ti više neće moći nauditi. Sve što ćeš činiti biti će mudro promišljeno i strateški obrađeno i utvrđeno.

Sve mane ćeš moći pretvoriti u prednosti – i više te nikakva razočaranja neće moći ni dirnuti, jer ćeš sve ocjenjivati u skladu s razvojem vlastitog duha; a oslanjat ćeš se isključivo na svoju percepciju koju ćeš njegovati i brusiti značajnim uvidima koji će ti olakšati podnošenje zbilje, te će te uputiti na razvoj osobnosti i stjecanje vještina kojima ćeš si moći osigurati vlastiti prosperitet i uvjerenost koju ćeš početi zastupati i koja će te voditi na putu uspostavljana vlastite svrhe, smisla, značaja i sreće.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp