Kada sam nedavno na jednom portalu pročitao kako su Nikolini Pišek i Vlatki Pokos oprošteni dugovi, ostao sam zapanjen. Tada sam se sjetio brojnih priča iz našeg javnog prostora kada neka bakica ima dug za režije kojeg nije podmirila, pa je sustav maltretira nabijajući joj kamate i uništavajući joj život.
Bilo je više takvih priča, siguran sam da ih se i sami sjećate. Jedna pravila vrijede za jedne, druga pravila za druge ljude. Zašto je tome tako? Zašto sudovi donose odluke o oprostu duga pojedinim ljudima? U ime čega? Njihove slave ili medijske eksponiranosti? Ne razumijem.
Osobno nemam ama baš ništa protiv dviju persona koje sam gore spomenuo, ali…
Sjetite se ovoga svaki put kad pročitate ili čujete da neku bakicu uhite radi prodaje na placu, ili radi 100 kn duga, sjetite se toga i kada neku obitelj s djecom izbace van na ulicu iz njihovih domova jer nisu više u mogućnosti plaćati sve veće troškove života.
Sjetite se ovoga svaki puta kada vidite brojne umirovljenike kako kopaju po kontejnerima u potrazi za plastičnom ambalažom kojom će si platiti obrok. Sjetite se ovoga kako se sustav ponaša kada i vama samima zaprijeti ovrha radi nagomilanih dugova. A onda se na kraju zapitajte – zašto još uvijek opraštamo ovoj državi sve ovo što nam rade i sve nepravde koje nam svakodnevno nanose?
