Za razliku od drugih aktera na aktivističkoj sceni, meni nad glavom zbog mojih javnih stavova o korona-cirkusu i vladajućoj partiji vise dva bodeža: državni i crkveni. Sutra imam spojak s državnim, koji mi želi odrezati 20.000 kuna kazne kao navodnom organizatoru zadnjeg prosvjeda na Markovom trgu.
Iskreno, ne vjerujem da će me taj bodež zasjeći, jer nemaju apsolutno nikakvog dokaza. A ako si ga i smisle, tražit ću da se kazna promijeni u zatvorsku pa da upoznam njihove donedavne najbliže suradnike. Ja nisam genijalac, ali nisam ni glup čovjek. Znam kako sustav funkcionira i ne dajem mu dovoljno materijala da me dekapitira, a bez da pritom i sam sebi ne potpiše ozbiljnu kaznu.
Vjerujem da je puno veća šansa da ubod dođe sleđa, od braće s hijerarhijske tromeđe: župnik -> predstojnik ureda za vjeronauk -> biskup. Naravno, po partijskom nalogu jer je cijela crkva u Hrvatskoj ovisnošću o državnim parama – na žalost i sramotu svakog istinskog vjernika – strpana u partijski džep.
To će također biti zanimljiva situacija, pošto je zadnja izravna (i najozbiljnija) pritužba na moj rad u školi bila prije pet godina, kada me jedna živopisna majka optužila da sam njenom djetetu – ukrao sendvič. Ne pitajte koja je salama bila u njemu, do danas nisam saznao.
Iskreno, ni taj me bodež previše ne brine jer:
– sam prošle godine naučio lekciju pa ne živim od posla u javnoj službi već od privatnog posla;
– sam čista, bistra, izvorska voda u usporedbi s 80% župnika dekanata u kojem radim, a koji uživaju zaštitu gore spomenute tromeđe u svojim sramotnim svinjarijama.
Koja god strana da krene ubosti, susresti će se s njima tako divnim pojmom: oštrim mjerama.
Jer gospodo, napad na mene je napad na sigurno i sretno djetinjstvo moje djece.
A moju samoobranu ćete, kada se dim raziđe, itekako zapamtiti.
Pusa svima!
