Već danima i mjesecima ne komentiram dnevno političke stvari. Razlog je jednostavan. O svemu sam već pisao i pišem godinama. Žalosno je da sam u 95% stvari bio u pravu i predvidio ih. Mi živimo u beskrajnom danu u kojem zločinačke organizacije (namjerno pišem u množini) korupcijom, nepotizmom i stranačkim iskaznicama drže ovu zemlju zarobljenom već 30 godina.
Najnovija ostavka ministra Marića nije nikakav šok za one koji prate razvoj situacije malo dublje. “Veži konja di ti gazda kaže”, a konj zvan Hrvatska odavno je vezan za gazde koje ne sjede u Hrvatskoj. U Hrvatskoj sjede poslušnici koji za mrve sa stola tih gazda prodaju sve, od obraza do suvereniteta. Marić je samo bio sidro te politike, politike u kojem niti jedan ministar ne radi u javnom interesu, već po spomenutom vezanom konju i za interese tuđinaca.
Odlučio se otkačiti u velikom nevremenu koje nam slijedi. U trenutku rekordne inflacije, sumanutom i nametnutom uvođenju eura u najgorem mogućem trenutku za naše gospodarstvo. U trenutku kada smo izgubili parnicu s Molom, a prijeti i gubitak one oko Agrokora te još stotine parnica koje smo izgubili, a o kojima se mudro šuti i koje će nas građane koštati stotine milijardi kuna.
U trenutku kada svi pritišću sa svih strana ovaj brod samo što se nije nasukao zbog 30 godina služničkih politika. No, ima i dobra vijest. Ovaj nasukani brod, još uvijek vrijedi i još uvijek na njemu ima blaga. Treba samo rastjerati štakore, odvesti brod u škver i nakon obnove otploviti s novom posadom. Potpuno novom posadom i potpuno novim politikama.
