Ovo sad s požarima me podsjeća pomalo kao i na onu tragediju kada nas je pogodio potres. Svi političari i *ebivjetri su se odjednom usplahirili i pohrlili na tragedijom pogođena područja, a konkretne pomoći od njih i države nigdje. Pomoći nema. Opet je tu samo neka prazna priča za javnost.
Bez pomoći nas običnih ljudi te tragedije bi bile još i kudikamo veće. I zato svaka čast svim vatrogascima i ljudima koji sudjeluju u sprječavanju požara i sličnih tragedija. To su za mene pravi heroji. I, da se opet, ne daj Bože nešto tako strašnoga dogodi – opet bih bez zadrške išao pomoći unesrećenim ljudima.
Ali, kada bih vidio nekog od političara da se dolje naslikava u odijelu bez ikakve želje da primi lopatu ili kantu – dobio bi od mene nogom u stražnjicu! Tragedije koje nam se događaju ne bi ni u kojem slučaju smjele biti poligon za naslikavanje i prešetavanje političara uz pratnju kamera.
Čak štoviše, oni i u ovim situacijama izjavljuju nešto poput toga – “da očekuju da ljudi sami brane svoje domove”. Ljudi su s pravom ogorčeni. Licemjerna je to gamad koja nije zaslužila stati na sveto tlo nas običnog i obespravljenog naroda. Prodali su sve što su mogli – i našu suverenost i naše pravo da budemo svoji na svome. No, naš ponos nisu i nikada neće prodati. Jer, mi nismo na prodaju. Umjesto da nas oni svojim lošim politikama tjeraju van iz naše predivne zemlje, počnimo mi njih tjerati iz naše zemlje! Neka oni idu svijetom trbuhom za kruhom, a mi ćemo se snaći i bez njih.
