Građani u nevjerici – Njemačka ulazi u veliku krizu, nakon čega slijedi pad eura i veliki šok za cijelu eurozonu


Njemačka je zabilježila prvi mjesečni trgovinski deficit od 1991. Za mnoge zemlje trgovinski deficit je uobičajena pojava. No, kada je riječ o Njemačkoj, to je najava šoka za cijelu eurozonu i možebitni krah eura. Jer kada veliki brod tone redovito za sobom povuče i one male.

Sovjetski Savez se upravo raspao. John Major je još bio svježe lice u premijerskoj fotelji Ujedinjenog Kraljevstva. U to se vrijeme Internet sastojao od nekoliko stolnih računala koja dijele nekoliko laboratorija. Drugim riječima, svijet je bio sasvim drugačije mjesto kada je Njemačka posljednji put imala trgovinski deficit 1991. godine.

Istina, i druge zemlje bilježe rekordne deficite, a Velika Britanija nije iznimka. Međutim, kada je u pitanju Njemačka, to je velika vijest. Njezino cjelokupno gospodarstvo izgrađeno je kao veliki industrijski stroj koji dominira svjetskim tržištima. Taj stroj sada staje.

Prema britanskim, američkim ili čak francuskim standardima, manjak od milijardu eura činio bi se kao statistička pogreška. Njemački izvoz neočekivano je posrnuo, dok je uvoz skočio na krilima rasta cijena energenata. Njemačka neće bankrotirati niti se obratiti MMF-u da plati svoje račune.

Ali to je sjajna vijest jer se radi o gotovo jedinstvenom izvozno orijentiranom gospodarstvu. Donedavno je bilježio suficite od osam-devet posto BDP-a, odnosno oko 20 milijardi eura mjesečno, najviše u svijetu. Sada kada ti višak radnika nestaje, pojavljuju se tri velika problema:

Prvo, njemačko gospodarstvo temelji se na prodaji napredne industrijske robe ostatku svijeta. Za razliku od mnogih zemalja, Njemačka nema veliku uslužnu industriju na koju bi se oslonila kada industrija posrne, niti ima velike financijske centre koji bi bilježili nevidljive dobitke u situaciji kada kontejnerski brodovi stanu. Ako iz njemačkog gospodarstva izuzmemo velike izvoznike, doista je malo teško vidjeti što je od njega uopće ostalo.

Pad izvoza bit će popraćen gubitkom dobro plaćenih radnih mjesta u proizvodnji koja je okosnica njemačkog gospodarstva. Istina, Njemačka bi trebala moći otvoriti nova radna mjesta u sektoru usluga i maloprodaje u kratkom roku, kao što su to učinile druge zemlje. Ali ti poslovi neće biti dobro plaćeni, niti će nužno zadovoljiti radnike.

To će na kraju značiti i ogroman deficit u eurozoni. Od svih zemalja u zoni samo je Njemačka imala veliki trgovinski suficit. Rezultat? 

Euro će slabiti i slabiti. Već je pao na razinu švicarskog franka i blizu je pariteta s dolarom (euro je u međuvremenu pao ispod vrijednosti dolara; vidi prijevod).

Njemački industrijski izvozni stroj radi na jeftinoj energiji iz Rusije, a ta bi opskrba uskoro mogla presušiti, kao što je Wolfgang Munschau primijetio u ovom radu prošlog tjedna.

Veći dio poslijeratne ere Njemačka se ponosila niskom inflacijom, stabilnom valutom i velikim trgovinskim suficitom. Trenutno se može pohvaliti talijansko-grčkom kombinacijom inflacije od osam postotnih bodova, pada valute i rastućeg trgovinskog deficita. Mnoge su zemlje već navikle na to, ali za Nijemce će to biti šok

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp