Tko su „veliki ljudi“?


Ljudi su neuki, ne zato što su „dobro obrazovani“, već zato što ne upotrebljavaju intuiciju i logiku. Uzmimo, za početni primjer: „velike ljude“. To su oni ljudi koji su se kakti probili do vječne slave. E, sada, kad netko to postigne, ljudi se ne usuđuju to zanijekati, jer nemaju muda, a nemaju ni vlastitog stava.

Tako nitko neće reći da je primjerice: Hemingway jednostavno loš pisac, jer se ne želi upustiti u nešto što je „ovjekovječeno“ na „zidu slave“; stoga će jednostavno upiti u sebe ono što je zadano te u skladu s tim dalje promovirati uobičajene i prihvaćene – zadane: obrasce percipiranja. To će preuzeti i nikada neće dovesti u kritiku ili sumnju. Osobito stoga što, kako je već rečeno, nema muda, a nema ni stava.

Ali, ono što je još gore: nema ni kapaciteta, ni potencijala da o ičemu prosuđuje. Drugi primjer: Napoleon. Meni je izuzetno čudno zašto se ljudi dive tom podmuklom, niškoristi megalomanu koji je pobio milijune i milijune ljudi. Taj čovjek ima valjda, najveću grobnicu na svijetu, a radi se o diktatoru koji ide uz bok Hitleru i Staljinu. Ali, eto, u udžbeniku je napisano da je on „veliki vojskovođa“ – i eto, ljudi to primaju zdravo za gotovo.

Ali ono što je najgore od svega je upravo način kako to rade. Oni, dakle, samo preuzmu nešto što je dorađeno i obrađeno i onda to upiju kao spužve te dalje reproduciraju istu mantru, bez da su i na stotinku zastali i o tome (bilo čemu) promislili. A to se odnosi na apsolutno sve zamislivo.

Treći primjer: „evolocija“. To je ljudima kao biblija, odnosno od Darwina, to je nova, „poboljšana“ biblija. A ljudi uopće nemaju oči da vide da nešto ne štima. Zaista nemaju oči. Jer, tko je ikada vidio te famozne: prijelazne oblike – između „razvijanja“ i „preoblikovanja“ od vrste do vrste. To naprosto ne postoji.

I to mi nitko ne može servirati kao dano, jer ja imam oči i to ne vidim. Ali ljudi zapravo, kako je već rečeno, čak nemaju ni oči. Oni su u principu kao slijepci koji još imaju samo jedno veliko Uho. I to je sve što imaju. Ako nešto čuju, onda to prosljeđuju i tako u nedogled, prenose to na sljedeće generacije i štuju kao neupitno. Eto, zbog toga su ljudi radikalni imbecili i to nitko ne može osporiti.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp