Današnje vrijeme je vrijeme ubijanja vremena

Kad se čovjek zakači za nešto, to je dobro; samo što se 99 % ljudi zakači za pi*dariju i glupost; tek jedan posto ljudi uđe u ono što se naziva duhom; svi ostali su neuračunljivi, neuvaživi, neubrojivi i neupotrebljivi: samo brojke na papiru, drito OIB, i „uvaženo“ – ime i prezime – ja sam taj i taj, moji su od tam i tam, bavim se tim i tim. A čime se baviš? Uglavnom zarađivanjem i ubijanjem vremena.

To je problem, što je život postao grozno dosadan, monoton i isprazan. Više nitko ništa ne proučava, nitko se za ništa ne zanima. Svi puštaju drugima da za njih odlučuju; svi glume nakaze koje „zastupaju“ poneku idiotariju. Na taj način čovjek od duha ne dolazi do izražaja; a kako bi i došao kad je cijeli javni i „privatni“ prostor zatrpan imbecilnim tvrdnjama i kloniranim isječcima iz Filma; jer danas je sve Kamera, i to zbiljski, a ako i ne, onda metaforički, ali vrlo realno i zastrašujuće.

To je dovedeno do tog stupnja, da se misli lako čitaju jer ih uopće nema, a svi ishodi se unaprijed znaju jer je sve isprogramirano i izdirigirano. Tko god sudjeluje u igrokazu, a nije blesavi klon, taj će kad-tad prolupati ili puknuti, jer ako ne popi*idi i ne dobije slom živaca, to samo znači da je većim dijelom sebe još uvijek zakačen na taj cirkus za mase.

Stoga je mjerilo duha danas „ludost“; a ludost je sve što ne ulazi u računicu Programera; stoga tko želi izaći iz sustava, mora jednostavno i doslovno: poludjeti. Tek tad se brišu granice i tek tada si daješ oduška; svi ostali još samo upražnjavaju podsvjesne traume i nesvjesne frustracije.

Zato je luđak fanatik, ali promišljeni fanatik, i sve što lud govori, samo mudar razumije. A to nećeš naći nigdje osim u sebi, ako je od tebe išta ostalo, u što sumnjam. Ljudi se okupljaju oko bezvezarija, primjer: šoping centar, casino, kladionica, partijanje, telka, birtija, razno-razni centri za upražnjavanje ispraznih i besmislenih hobija koji vode računa samo o utrošku vremena i pražnjenju živaca, ali ničem ne doprinose razvitku čovječanstva.

A i kako bi doprinosili? Što danas uopće doprinosi razvitku čovječanstva? – Politika, mediji, računovođe, javni bilježnici, telemarketing, digitalni marketing, influenceri, itd. itd.!? – Sve to je kad se podvuče crta zanemarivo i izlišno. Glazba i film su na izdisaju – štancaju se takve bljuvotine da to više nije za gledati, ni za slušati. A znanost? – Čime se ona bavi? – Imamo mikroskop i teleskop – i mislimo da izoštravanjem slike otkrivamo „Ameriku“; a što zapravo radimo!? – Ništa! Apsolutno ništa!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp