Eto, došao je i taj dan. Naši saborski zastupnici odlaze na dva mjeseca, po njima – zasluženog odmora. Dok se oni odmaraju od loših odluka, sjetimo se da im mi plaćamo ručkove, stanove, hotele, avione i automobile te izdvajamo 700.000 kuna da ne budu usamljeni. Kada govorimo o njima, mogli bismo reći da se isplati biti usamljen. Dobar je to posao.
U Hrvatskom saboru imamo 151 saborskog zastupnika, a poznata je činjenica da primaju i prilično velike plaće za naše standarde, koje se kreću od 16 tisuća kuna, pa naviše – ovisno o stažu te ostalim relevantnim faktorima. Osim plaća koje sve nas koštaju preko dva i pol milijuna kuna mjesečno (minimalno), zastupnici nam uživaju i u brojnim blagodatima na koje po za njih složenom zakonu imaju pravo. U te blagodati ulaze troškovi goriva, cestarine, javnog prijevoza, karata za avion, troškovi smještaja u hotelima, troškovi stanarine i režija, ali i naknade za odvojen život. O, jadni oni. Baš ih žalim.
Još jedna od stvari koje zastupnici manje plaćaju je i hrana u njihovu saborskom restoranu. To nam je svima poznato i svako toliko netko se sjeti uslikati te nakaradne cijene kojima se zastupnici naprosto rugaju narodu i objaviti ih na društvenim mrežama na kojima potom ogorčeni ljudi izražavaju sav svoj očaj, suočeni s tom nepravdom.
Unatoč svim poskupljenjima u Hrvatskoj, cijene u njihovu restoranu nisu rasle, pa tako, primjerice, za glavno jelo s prilogom plaćaju 15 kuna po porciji. Cijena dnevne juhe u njihovu restoranu iznosi četiri kune, dnevni prilog plaćaju devet, desert četiri, a salatu tri kune.
Treba njima odmor. Naporno rade, zar ne? Pa, stalno razmišljaju o malom čovjeku – kako ga uništiti do kraja, oduzeti nam tvornice, uvesti euro, uništiti poljoprivredu.. itd…. Nije to lak posao, ipak se čovjek umori. Trebaju se odmoriti da mogu nastaviti dalje s uništavanjem malog čovjeka.
I, znate što? I neka! Imaju pravo! Pogledajte ih samo kako se nam se lijepo smijali na zadnjoj sjednici, na koju su kasnili svi od prvog do zadnjeg. Mislim na fotografiju sa zadnje sjednice koja je objavljena u medijima. Koji bezbrižni osmijesi. Nije ni čudo, kada se tako dobro brinemo o njima. Sve im plaćamo.
Zapitajmo se, što smo poduzeli da nas ne tlače, da ne kradu, da nas ne obmanjuju i da ne žive kao kraljevi na našoj grbači. Ništa mi bolje ne zaslužujemo dokle god sve samo šutke promatramo , s eventualnim negodovanjem na Facebooku i sličnim platformama…
