Boris Marić – Možda


Možda

Možda riječ i nije neka,
obećava, glumi, šaptom ili kao jeka,
ponekad glasna, ponekad tiha,
a nekad na kraju ili početku stiha.

Možda bude bolje sutra,
kad osvanu nova jutra,
kad dan prvi korak pruži,
neki kraći ili duži.

Možda cijeli mjesec kada prođe,
i to što čekam tek tad dođe,
ili čak za godinu dana,
zacijeliti bi mogla moja rana,

Možda sam budan ili sanjam,
dok nikog ne obilazim ili se sklanjam,
onima što na putu mi se nađu,
jer svi traže nešto dok ne pronađu.

Možda traže istinu iz svoga kuta,
koja kao i tragači luta,
svatko bira gdje ide i kada,
prije, poslije ili sada.

Možda je i moja istina blizu,
samo da nije još jedna u nizu,
nekad se i to znalo dogoditi,
jer nije lako trenutak pogoditi.

Možda je istina ljubav velika,
na tajnom mjestu gdje stoji slika,
u srcu nevidljiva, uramljena,
za neka ljepša bolja vremena.

 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp