Tehnologija čiji smo robovi već postali izbrisat će nas s lica Zemlje

Tehnologija čiji smo robovi već postali izbrisat će nas s lica Zemlje

Da živimo u Simulaciji, mislim da je to postalo apsolutno svima jasno; a onima kojima možda (još) nije, za našu referentnu poziciju to nije bitno, jer je svejedno: da li si još uvijek u poziciji „klona“ – koji „vjeruje onom što vidi“ – a to se svodi na izmanipuliran pogled koji je zasićen od čistog terora slika koje vladaju na svim mogućim Ekranima.

No, ono što bih htio reći je to da se mi nećemo upuštati u diskusiju o tome tko je „svjestan“, a tko nije, jer je i najumnijim ljudima bilo izuzetno teško odrediti i definirati što to zapravo svijest je. Mi ćemo samo ustanoviti, kako je naša generacija (Milenijalci), koja je počela još sad već daleke 89.-e, već u potpunosti posjedovala sve preduvjete da bude totalno „isprana“ i izmanipulirana.

Mi smo jednostavno praktički iznikli iz video i kompjuterskih igrica. Nama je bilo posve „logično“ da imamo svoj „alter-ego“ – svog klona ili „igrača“ koji je predstavljao „ulogu“ koju je trebalo samo „ispunjavati“. Nama je log-in, bio ugrađen u svijest. Jedva bismo dočekali da nas se ostavi na miru, kako bismo kroz svog avatara zaronili u svijet fikcije i čiste virtualnosti.

E, sad, nismo mi ni prvi, koji su samim startom „zaglibili“, jer su i naši roditelji startali s TV-om, koji je već sam po sebi dovoljan da čovjek izgubi dodir sa stvarnošću; a budući da promatram svoje roditelje (‘Baby Boomer’ generacija), uviđam kako se oni nisu ni za milimetar maknuli od te strašne Zvijeri koja strahovito ispire mozak. Dakle, oni su već bili „s*ebani“ – što je značilo samo jedno: „s*ebano“ će i nas „odgojiti“.

No, da priča ne bi bila tako crna, reći ćemo da smo se mi kao generacija ipak donekle bavili i drugim razno – raznim aktivnostima kao što su; sport, društvene igre, klošarenja po kvartu, izmišljanja tajnih mjesta i utočišta, skrivanja te izvođenje razno – raznih psina. Imali smo za divno čudo čak i prave fizičke igračke kao što su bili: autići, makete aviona, puzzle i lego kocke.

Mi, na primjer, sve do 6. razreda osnovne nismo dobili mobitel u ruke, a i taj mobitel je za ove današnje bio zapravo jedna potpuno druga stvar, čak ni „dinosaur“; on je bio sveden samo na ćaskanje i igranje sa „zmijicom“ što znaju svi iskusni poznavatelji Nokije. Dakle, ako smo mi, a jesmo, radikalno zastranili, pravo pitanje je: što se uopće događa s današnjom djecom (Generacija Z)? Tko to uopće vidi? Tko to uopće može „nadzirati“? I tko to uopće može znati?

Oni su toliko duboko infiltrirani u matricu, totalno su opranih mozgova da je za njih to jedina zbilja, iako strašno dobro glume kad god treba odraditi neke klasične tipove djelatnosti. Ali ubrzo će i oni postati roditelji, pa djedovi i bake i bog te pitaj u kojoj mjeri i kojom brzinom će nas Tehnologija čiji smo svi robovi već odavno postali, a da toga nismo bili ni svjesni – totalno pojesti i izbrisati nas s lica Zemlje.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp